Uvod. Nesigurnost je činjenica u medicini. U svakodnevnom radu očituje se kao nesigurnost u pretragama, postavljanju dijagnoze, liječenju i rezultatima liječenja. Liječnik pri obradi bolesnika na primarnoj razini često ne može naći nedvojbene odgovore na znakove bolesti i ne može postaviti dijagnozu koja bi ga vodila u trenutačno i odgovarajuće liječenje. Metode. Pregled literature. Rezultati. Razloga za navodno najčešće dijagnostičke pogreške i nesigurnost u vezi s njima ima više: krivo razumijevanje stanja i nedostatak znanja, neodgovarajuće vještine, nekvalificiranost, nesposobnost postavljanja hipoteza, nepotpuno uzimanje u obzir povijesti bolesti, neprovođenje općeprihvaćenih metoda probira, pogrešna obrada podataka, propuštanje važnih znakova upozorenja, pogrešna interpretacija znakova, nemogućnost prihvaćanja dodatnih mogućih stanja, prerano zaključivanje i završetak obrade, nedostatak verifikacije i provjere. Neki liječnici spominju frustraciju jer bolesniku kod određenih stanja ne mogu ponuditi nešto korisno, opipljivo; nemaju dijagnostički i terapijski plan pomoću kojeg bi objasnili stanja. Testiranje, odnosno naručivanje dijagnostičkih testova u takvu slučaju znači pokušaj pomoći
bolesniku i simbolična je mjera kako bi liječnik potražio odgovore na pritužbe i probleme bolesnika.
Zaključak. Prema gruboj procjeni, 1–2 % svih posjeta bolesnika na primarnoj razini završi nekim neželjenim ili neočekivanim učinkom. To je bitno naglasiti i zbog činjenice da se svaki dan u primarnoj zdravstvenoj zaštiti održava velik broj savjetovanja. No s druge strane, znamo da su priroda, opseg i organizacija skrbi za bolesnike u obiteljskoj medicini složeni i da ih često prati nesigurnost. Liječnik obiteljske medicine nosi se i s velikim radnim opterećenjima te rješava mnogo problema povezanih sa socioekonomskim karakteristikama i ljudskim međusobnim odnosima. Sigurnost obrade mogu dodatno ugroziti i drugi čimbenici, kao što su na primjer nedovršeni informacijski sustavi koji otkažu u najkritičnijim situacijama, ugovorni odnosi koji ne prate stvarna opterećenja, nedostatak osoblja i vanjski politički pritisci. Ključne riječi: nesigurnost, obiteljska medicina, dijagnostika, pogreške, razlozi
LITERATURA
1. Yano EM, Soban LM, Parkerton PH, Etzioni DA. Primary Care Practice Organization Influences Colorectal
Cancer Screening Performance. Health Services Research. 2007;42:1130–49.
2. Yaphe J. Teaching and learning about uncertainty in family medicine. Rev Port Med Geral Fam.
2014;30:286–7.
3. Schneider A, Wübken M, Bühner M. Communicating and Dealing with Uncertainty in General Practice:
The Association with Neuroticism. PLoS One. 2014;9:e102780. doi: 10.1371/journal.pone.0102780
4. Hoth KF, Wamboldt FS, Ford DW, Sandhaus RA, Strange C, Bekelman DB, et al. The social environment
and illness uncertainty in chronic obstructive pulmonary disease. Int J Behav Med. 2014. Jul 10.
5. Townsend A, Leese J, Adam P, et al. eHealth, Participatory Medicine, and Ethical Care: A Focus Group
Study of Patients’ and Health Care Providers’ Use of Health-Related Internet Information. Eysenbach G,
ed. Journal of Medical Internet Research. 2015;17:e155. doi:10.2196/jmir.3792
