Mišićno-koštani bolni simptomi spadaju u najčešće razloge traženja liječničke pomoći, a zbog porasta prevalencije i povezanih troškova kronična mišićno-koštana bol globalni je javnozdravstveni problem. Na porast prevalencije utječe starenje populacije te epidemija debljine i nekretanja. Mišićno-koštana bol prisutna je u svim dobnim skupinama, a učestalost se povećava s porastom životne dobi. U ordinacijama obiteljske medicine dvije trećine bolnih stanja uzrokovano je bolestima mišićno-koštanog sustava.

Gotovo polovicu svih bolovanja u Europskoj uniji uzrokuju mišićno-koštane bolesti, a one su ujedno i najčešći razlog invalidnosti u zemljama Europske unije. Uzroci mišićno-koštane boli su različiti, od ozljeda (prijelomi, uganuća, iščašenja, udarci, ozljede koje nastaju zbog trzajnih pokreta), posturalnih opterećenja, ponavljajućih pokreta i prekomjernog korištenja pojedinih dijelova mišićno-koštanog sustava, dugotrajne imobilizacije do reumatskih bolesti među kojima se razlikuju skupine neupalnih zglobnih bolesti, upalnih zglobnih bolesti, izvanzglobni reumatizam, metaboličke bolesti i bolesti nakupljanja, regionalni bolni sindromi ili prošireni bolni sindromi. U procjeni bolesnika s mišićno-koštanom boli treba slijediti ključne elemente za procjenu boli te procijeniti prisutnost općih i pridruženih simptoma, a posebice znakove upozorenja. Učinkovitim i brzim liječenjem uz edukaciju bolesnika može se spriječiti prerastanje boli iz akutne u kroničnu. Već pri prvoj obradi bolesnika važno je prepoznati i izdvojiti one s rizikom za razvoj kronične boli. Intervencije u životni stil (engl. Lifestyle) pridonose sprječavanju mišićno-koštane boli te razvoja bolesti i invalidnosti.

Ključne riječi: mišićno-koštana bol, javnozdravstveni problem, kronična bol, intervencije u životni stil

Uvod

Bol je vodeći simptom u bolestima mišićno-koštanog sustava (1). Mišićno-koštani bolni simptomi spadaju u najčešće razloge traženja liječničke pomoći uopće. Oko 20 % europske populacije ili više od sto milijuna ljudi u Europi ima mišićno-koštanu bol, a u svijetu gotovo svaki četvrti čovjek ima tegobe povezane s bolestima mišićno-koštanog sustava. U SAD-u oko 33 % odrasle populacije javlja se liječniku zbog kroničnih zglobnih bolesti i artritisa (2). Iako se učestalost mišićno-koštane boli povećava s porastom životne dobi, prisutna je u svim dobnim skupinama (3, 4). Zbog porasta prevalencije i povezanih troškova kronična mišićno-koštana bol globalni je javnozdravstveni problem unatoč brojnim istraživanjima i sve većem broju farmakoloških i nefarmakoloških postupaka (5). Starenje populacije sigurno je jedan od uzroka porasta učestalosti mišićno-koštane boli u svijetu, ali i drugi čimbenici utječu na opterećenje populacije ovim zdravstvenim problemom, posebice debljina i nedovoljna tjelesna aktivnost kao problemi epidemijskih razmjera (6, 7).

U ordinacijama obiteljske medicine dvije trećine bolnih stanja uzrokovano je bolestima mišićno-koštanog sustava (1). Mnogi obiteljski liječnici iz iskustva svakodnevne prakse mogu potvrditi da su bolesti i poremećaji mišićno-koštanog sustava vrlo česti unutar populacije o kojoj skrbe. Istraživanja australskih liječnika pokazala su da je 16,7 % posjeta u ordinacijama obiteljske medicine povezano s ovim problemima (8). U Hrvatskoj u 2012. godini od ukupno utvrđenih bolesti i stanja zabilježenih u djelatnosti opće/obiteljske medicine skupina bolesti mišićno-koštanog sustava i vezivnog tkiva iznosi 10 % i nalaze se na trećem mjestu iza bolesti dišnog sustava (17 %) i bolesti srca i krvnih žila (11 %) (9). Istraživanja su pokazala da napadaji proširene mišićno-koštane boli umanjuju proces zdravog starenja neovisno o drugim čimbenicima kao što su spol, dob, pušenje, pijenje alkohola, tjelesna neaktivnost (10). Utvrđeno je također da žene češće imaju politopnu kroničnu mišićno-koštanu bol (11). Mišićno-koštane bolesti kao najčešći uzrok kronične nemaligne boli i politopna distribucija boli izravno su povezane s gubitkom funkcionalne sposobnosti i kakvoće života (3). Pri tome se kao razlozi onesposobljenosti posebno specificiraju: osteoartritis, reumatski artritis, osteoporoza i križobolja (12, 13). Križobolja je i najčešći mišićno-koštani problem od kojeg u svakom trenutku boluje 4–33 % populacije (3). Bolesnici s osteoartritisom i reumatoidnim artritisom suzbijanje boli svrstavaju na prvo mjesto terapijske intervencije bez obzira na druge, teže komplikacije tih bolesti (14).

Kronična bol je vodeći uzrok radne nesposobnosti (3). Gotovo polovicu svih bolovanja u Europskoj uniji uzrokuju mišićno-koštane bolesti, a u 60 % oboljelih uzrokuju trajnu nesposobnost za rad te su mišićno-koštane bolesti najčešći razlog invalidnosti u različitim zemljama svijeta (15, 16, 17).

DEFINICIJA MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI

Mišićno-koštana bol je neugodno senzorno i emocionalno iskustvo povezano s aktualnim ili potencijalnim oštećenjem tkiva, mišića, ligamenta, tetiva i kosti (3, 18).

Mišićno-koštana bol može biti akutna ili kronična, a prema rasprostranjenosti lokalizirana na jedno područje ili proširena. Najčešći oblik mišićno-koštane boli je križobolja, a slijede bol kod tendinitisa, mijalgije i stresne frakture u sklopu sindroma prenaprezanja (3).

UZROCI MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI

Uzroci mišićno-koštane boli su različiti, od opterećenja svakodnevnim aktivnostima, ozljeda (prijelomi, uganuća, iščašenja, udarci, ozljede koje nastaju zbog trzajnih pokreta), posturalnih opterećenja, ponavljajućih pokreta i prekomjernog korištenja pojedinih dijelova mišićno-koštanog sustava, dugotrajne imobilizacije do reumatskih bolesti. Uzroci reumatskih bolesti često su nepoznati, dok su za neke od njih poznati uzroci ili barem rizični čimbenici. Reumatske bolesti su skupina bolesti u kojih prvenstveno dolazi do oštećenja i ograničene funkcije zglobova i struktura oko zgloba. Radi se o vrlo velikoj skupini bolesti (više od 150 entiteta) različitog uzroka, koje su obično progresivne. Nema jedinstvene klasifikacije reumatskih bolesti, ali općenito ih možemo podijeliti na sljedeće kategorije: neupalne zglobne bolesti (degenerativne bolesti – osteoartritis), upalne reumatske bolesti, koje se mogu prvenstveno manifestirati na zglobovima (reaktivni i infektivni artritis, ankilozantni spondilartritis, psorijatični artritis) ili na više organa i organskih sustava (reumatoidni artritis, juvenilni artritis, sistemni lupus eritematodes, polimiozitis, dermatomiozitis, sycca sy, polimijalgija reumatika, nodozni eritem), izvanzglobni reumatizam, metaboličke bolesti s manifestacijom na zglobovima ili na kostima, artritis povezan s endokrinološkim bolestima i poremećajima i bolestima nakupljanja (giht, amiloidoza, hematološke bolesti, hipertireoza, dijabetes), regionalne bolne sindrome ili proširene bolne sindrome (19).

KARAKTERISTIKE I OBRASCI MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI

S obzirom na izvor boli mišićno-koštana bol je duboka (somatska) bol koja potječe iz dubokih tkiva, mišićja i zglobova, krvnih žila i ovojnica. Bol je najčešće kontinuirana, dobro lokalizirana, rjeđe iradirajuća. Intermitentno javljanje (na mahove) uzrokovano je aktivnošću ili mišićnim spazmima. Kao svaka somatska bol obično upućuje na ugroženost ili poremećaje ponekad i vitalnih funkcija. Stoga je često prate afektivni i autonomni poremećaji (nevoljkost, mučnina, znojenje) (20). Bol u kostima je duboka, prodorna ili tupa. Najčešće je rezultat ozljede, ali može biti i posljedica tumora. Bol u mišićima je često manje intenzivna nego bol u kostima. Bol tetiva ili ligamenata često je uzrokovana ozljedom, a pojačava se vršenjem pokreta. Bol zbog fibromijalgije uključuje boli u mišićima, tetivama ili ligamentima, lokalizirana je na više mjesta na tijelu, a praćena je umorom i promjenama psihičkog stanja. Bol u zglobu varira od blage do teške, a pogoršava se prilikom pomicanja zgloba. Praćena je često oteklinom, a uzrok joj je upala ili ozljeda. Sindrom „tunela“ izaziva karakterističnu bol zbog pritiska na živac, ima tendenciju širenja duž živca, izaziva osjećaj žarenja. Obrazac boli ili pojavljivanje boli u pojedinim okolnostima vrlo je važna karakteristika, npr. bol nakon ponavljajućih ili neuobičajenih pokreta, položaja ili aktivnosti te smanjenje bolova nakon razgibavanja.

PODJELA I KLASIFIKACIJA MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI

Prema lokalizaciji

Mišićno-koštana bol može biti na gornjim udovima (rame, nadlaktica, podlaktica, ručni zglob, prsti), donjim udovima (kuk, bedro, koljeno, potkoljenica, gležanj i stopalo) te kralježnici (kosti i zglobovi, ligamenti i meka tkiva, uključujući intervertebralne diskove, mišiće, živce i sakroilijakalni zglob) (21).

Prema kliničkim znakovima i manifestaciji

Prema kliničkim znakovima razlikujemo mišićno-koštanu bol koja zahvaća strukture unutar zgloba i mišićno-koštanu bol koja potječe iz periartikularnih struktura. Mišićno-koštana bol također može biti prezentacija upalne ili neupalne bolesti. U slučaju upalne bolesti klinički simptomi uključuju bol, oteklinu, ograničenje pokreta, eritem, toplinu i opće simptome. Kod neupalnih bolesti karakteristični su ograničena pokretljivost, deformacija, osteofiti, krepitacije. Kod mišićno-koštane boli koja potječe iz periartikularnih struktura prisutna je lokalna bol (bolna točka), ograničenje pokretljivosti bez prisutnih svih simptoma upale, u pravilu bez općih simptoma.

Uz mišićno-koštanu bol ponekad su prisutni i neki karakteristični prateći simptomi.

Prateći simptomi variraju, ali najčešći su: zakočenost, umor i iscrpljenost, slabost, poremećaj spavanja, depresija, strah te simptomi sistemnih bolesti vezani za druge organe i organske sustave. Važan prateći znak može biti povišena tjelesna temperatura, tresavica/zimica, noćno znojenje, gubitak na tjelesnoj težini, a bolesnici ponekad navode „bol u cijelom tijelu“. Specifični povezani simptomi koji mogu prethoditi reumatskim bolestima su primjerice nedavni proljevi, problemi od urogenitalnog sustava koji prethode reaktivnom artritisu ili kožne promjene udružene sa seronegativnim spondiloartritisima. Očni simptomi episkleritis i skleritis mogu biti povezani s reumatoidnim artritisom i Wegenerovom granulomatozom, prednji uveitis s ankilozantnim spondilitisom, a iridociklitis s juvenilnim idiopatskim artritisom. Konjunktivitis može biti uzrokovan reaktivnim artritisom. Različite vrste mišićno-koštanih bolesti i poremećaja međusobno se ne isključuju. Primjeri patoloških procesa koji obično koegzistiraju su giht i osteoartritis, sinovitis i entezopatija, stres fraktura i reumatoidni artritis (22, 23).

Prema patofiziološkim promjenama

Procesi oštećenja tkiva koji izazivaju bol mogu biti u zajedničkoj kapsuli, periostu, ligamentima, suphondralnoj kosti, sinoviji, ali ne u zglobnoj hrskavici, koja nema živčanih završetaka. Ovisno o tipu bolesti patofiziološki procesi obuhvaćaju neovaskularizaciju, sinovijalnu infiltraciju limfocitima i proliferaciju, transformaciju kolagenih u fibrozna vlakna, osifikaciju, depozite kristala u različite zglobne strukture, invaziju mikroorganizmima i povezanu upalnu reakciju, degeneraciju hrskavice, alteraciju suphondralne kosti (avaskularna nekroza ili osteopetroza). Određivanje anatomskog dijela odgovornog za bol često je težak zadatak, ali je presudan za dijagnostičke i terapijske postupke (23).

Prema trajanju

Mišićno-koštana bol može biti akutna i kronična. Akutna bol najčešće je uzrokovana ozljedom, prijelomom ili upalom. Nastaje iznenada, osjeća se kao oštra bol i uglavnom je lokalizirana. Ograničenog je trajanja (4-6 tjedana) i prestaje zbrinjavanjem ozljede ili oštećenja. Prema većini definicija kronična bol je bol koja traje duže od 12 tjedana, iako se u literaturi kao kriterij navodi i razdoblje trajanja boli od tri do šest mjeseci, a sve češće i razdoblje od šest tjedana (3). Kronična mišićno-koštana bol posljedica je ranije ozljede, prijeloma, upale, metaboličkih poremećaja, degenerativnog procesa ili imunološkog zbivanja. Perzistira nakon očekivanog razdoblja cijeljenja ili se pojavljuje u bolestima gdje cijeljenje nije moguće. Traje mjesecima, a po obliku boli opisuje se kao difuzna, tupa, često praćena tjeskobom, depresijom i nesanicom (18). Može biti kontinuirana ili recidivirajuća, dovoljno dugog trajanja i intenziteta da narušava opće stanje organizma, funkcioniranje i kakvoću života (24). Kao i u slučaju druge kronične boli, kroničnu mišićno-koštanu bol generiraju i drugi čimbenici neovisni o patološkom organskom supstratu: prethodno iskustvo, sklonost te priroda akutne ili recidivirajuće boli. Mišićno-koštana kronična bol nije samo pasivni simptom neke primarne bolesti. Zbog organskih neurofizioloških promjena koje nastaju u aferentnom senzornom putu, kortikalnim i supkortikalnim strukturama te neuromatriksu, nastaje nova, sekundarna patologija zbog čega kroničnu mišićno-koštanu bol možemo smatrati zasebnom bolesti koja zahtijeva i poseban pristup (25). Među rizicima za razvoj kronične boli u više radova izdvojeno je jedanaest (11) potencijalnih rizičnih čimbenika: intenzitet boli pri inicijalnom pregledu, trajanje, broj bolnih mjesta, prethodne epizode boli, anksioznost i/ili depresija, snažnija somatska percepcija, suočavanje s bolesti, socijalni položaj, životna dob, početna nesposobnost i značajnije ograničenje pokreta. Već pri prvoj obradi bolesnika važno je prepoznati i izdvojiti one s rizikom za razvoj kronične boli i tako prevenirati posljedice kronične boli na pojedinca i društvo (3). Istraživanja provedena u različitim zemljama svijeta pokazuju da je kronična bol, uključujući i mišićno-koštanu bol, udružena s depresijom i anksioznosti (26). Cilj liječenja kronične mišićno-koštane boli je kontrola i modulacija boli do podnošljive granice koja dopušta zadovoljavajuću funkciju. Prognoza, dinamika i ishod kronične mišićno-koštane boli ovisi o trajanju i intenzitetu boli pri prvom pregledu. U percepciji i ekspresiji kronične boli isprepliću se genetski, psihološki i socijalni čimbenici, koje treba respektirati u cilju postizanja optimalnih rezultata liječenja (3).

PROCJENA BOLESNIKA S MIŠIĆNO-KOŠTANOM BOLI – ULOGA OBITELJSKOG LIJEČNIKA

Cilj procjene bolesnika s mišićno-koštanom boli je utvrditi radi li se o zglobnoj ili izvanzglobnoj bolesti, upalnoj ili neupalnoj, lokaliziranoj ili sustavnoj te akutnoj ili kroničnoj bolesti. U svih bolesnika treba uzeti ciljanu anamnezu (osobna, obiteljska i socijalna). Važan dio anamneze su pitanja vezana za psihičko stanje te radne i ostale socijalne čimbenike jer upravo psihosocijalni čimbenici mogu značajno utjecati na jačinu bolova i uspjeh liječenja (27). U kliničkom pregledu (služeći se inspekcijom, palpacijom, ispitivanjem pokretljivosti aktivno, pasivno, protiv otpora) definiramo odstupanja, a ona, bitno je ponovno istaknuti, mogu ponekad pripadati znakovima više kliničkih entiteta u istog bolesnika. U anamnezi i tijekom fizikalnog pregleda pored uobičajenih postupaka važno je obratiti pažnju na „znakove upozorenja“ (engl. red flags) ili kliničke znakove koji mogu upućivati na prisutnost ozbiljne patologije (povišena tjelesna temperatura, uzimanje kortikosteroidne terapije, imunosupresije, noćno znojenje, gubitak težine, disfagija, smetnje stolice i mokrenja), a koja zahtijeva hitnu evaluaciju. Znakove upozorenja važno je uočiti zbog sumnje na tumor, infekciju, frakturu ili neurološko oštećenje. Probir na ozbiljnu patologiju odvija se kao dio fizikalnog pregleda, a provodi se prilikom inicijalne i svake naknadne procjene.

LIJEČENJE MIŠIĆNO-KOŠTANE BOLI U OBITELJSKOJ MEDICINI

U liječenju i modulaciji mišićno-koštane boli pristup treba biti individualiziran. Pri tome se ravnopravno koriste farmakološke (npr. analgetici, kortikosteroidi) i nefarmakološke metode liječenja od kojih prvenstveno metode fizikalne medicine i rehabilitacije (28).

Danas je prihvaćen koncept multimodalne analgezije radi postizanja sinergističkog i aditivnog djelovanje više analgetika koji mogu biti primijenjeni istim ili različitim putem i koji različitim mehanizmima djelovanja dovode do bolje analgezije u akutnoj i kroničnoj boli (29). U liječenju mišićno-koštane boli i dalje vodeće mjesto ima farmakoterapija, iako to nikako nije jedina metoda. Vrlo često potrebno je kombinirati farmakoterapiju s drugim mjerama i metodama liječenja. Od lijekova koriste se nenarkotički (paracetamol, acetilsalicilna kiselina i nesteroidni antireumatski lijekovi – NSAR), od kojih je paracetamol preporučen kao lijek prvog izbora jer nema izražene renalne ni kardiovaskularne nuspojave, te narkotički lijekovi (28). U liječenju boli koristi se čitava paleta NSAR lijekova koji, osim što djeluju analgetski i antipiretski, imaju i jači antireumatski učinak. Ako učinak nije zadovoljavajući, kombiniramo ih kroz kraće vrijeme s mišićnim relaksancijama (diazepam). Za bolesnike s ulkusnom bolesti, astmom i bolestima kardiovaskularnog sustava indicirani su slabi opioidi, ali u svezi s njihovom dugotrajnom primjenom postoje kontroverzije zbog zlouporabe i ovisnosti (30). U bolesnika s mišićno-koštanom boli u liječenju primjenjujemo dodatno osim mišićnih relaksatora i antidepresive te antikonvulzive. Osim farmakoloških metoda u liječenju mišićno-koštane boli svoje mjesto imaju i nefarmakološke metode liječenja: fizikalna terapija (vježbe istezanja i jačanja mišića, UZV, TENS, laser, MT), akupunktura, psihoterapija. Mirovanje i poštedni položaji trebaju što prije biti kombinirani s aktivnostima i medicinskim vježbama preporučenima od obiteljskog liječnika. Tjelovježba utječe na ublažavanje boli i funkcionalnu sposobnost. Bolesnika kod kojeg ne dolazi do kliničkog poboljšanja, ili izvor bolova i nakon primijenjenih dijagnostičkih postupaka nije jasan, upućujemo na dodatne dijagnostičke pretrage te na fizikalnu terapiju ako bolesnik za tu metodu liječenja nema kontraindikacija zbog istodobnih drugih bolesti, a što treba uvijek imati na umu.

Promocija tjelovježbe i pravilne prehrane te izbjegavanja štetnih navika trajne su zadaće liječnika obiteljske medicine, a u slučaju bolesti mišićno-koštanog sustava imaju poseban značaj.

Zaključak

Mišićno-koštana bol, posebice kronična, globalni je javnozdravstveni problem pa je i iz te perspektive u kliničkoj praksi bitno pravodobno detektirati uzroke mišićno-koštane boli i primijeniti pravodobno i odgovarajuće liječenje. Učinkovitim i brzim liječenjem uz edukaciju bolesnika može se spriječiti prerastanje boli iz akutne u kroničnu. Već pri prvoj obradi bolesnika važno je prepoznati i izdvojiti one s rizikom za razvoj kronične boli, a kod razvijene kronične boli otkriti reverzibilne parametre i tako prevenirati posljedice kronične boli na pojedinca i društvo. Intervencije u životni stil (engl. Lifestyle) kao što su održavanje idealne tjelesne težine, tjelesna aktivnost i redovite vježbe, izbjegavanje pušenja i alkohola, unos uravnotežene prehrane i hranjivih tvari te unos kalcija i vitamina D, izmjene radnog okoliša i izbjegavanje određenih repetitivnih aktivnosti pridonose sprječavanju mišićno-koštane boli i razvoja bolesti kao što je osteoartritis, osteoporoza, reumatoidni artritis, giht i različiti drugi bolni sindromi.

Ključne poruke

Mišićno-koštana bol, posebice kronična, globalni je javnozdravstveni problem.

Zbog organskih neurofizioloških promjena kronična mišićno-koštana bol nije samo simptom drugih bolesti, nego je možemo smatrati zasebnom bolesti.

U praksi liječnika obiteljske medicine važno je pravodobno detektirati uzroke mišićno-koštane boli, a učinkovitim i brzim liječenjem te edukacijom bolesnika spriječiti prerastanje akutne mišićno-koštane boli u kroničnu.
Preventivne intervencije u svrhu održavanja idealne tjelesne težine, provođenja tjelesne aktivnosti i redovitog vježbanja, izbjegavanja pušenja i alkohola, unosa uravnotežene prehrane, izmjene radnog okoliša i izbjegavanja određenih repetitivnih aktivnosti pridonose sprječavanju mišićno-koštane boli i razvoja bolesti kao što je osteoartritis, osteoporoza, reumatoidni artritis, giht i različiti bolni sindromi.

Literatura

Mrduljaš-Đujić N. Reumatološki bolesnik. U: Rumboldt M, Petric D. Obiteljska medicina. Odabrana poglavlja. Split: Medicinski fakultet Sveučilišta u Splitu; 2011, str. 271-7.
Centers for Disease Control and Prevention (CDC) Public health and aging: projected prevalence of self-reported arthritis or chronic joint symptoms among persons aged >65 years – United States, 2005-2030. MMWR Morb Mortal Wkly Rep 2003; 52(21): 489–91.
Babić-Naglić Đ. Kronična mišićnokoštana bol – epidemiologija i faktori rizika. Fiz rehabil med 2012; 24(Suppl 1): 1-250.
Grazio S. Uvod u reumatologiju. 30. 9. 2009. Dostupno na //www.plivazdravlje.hr/tekst/clanak/16283/Uvod-u-reumatologiju.html. Pristupljeno 2. 12. 2013.
.Fejer R, Ruhe A. What is the prevalence of musculoskeletal problems in the elderly population in developed countries? A systematic critical literature review. Chiropr Man Therap 2012; 20(1): 31. doi:10.1186/2045-709X-20-31.
Mork PJ, Holtermann A, Nilsen TI. Effect of body mass index and physical exercise on risk of knee and hip osteoarthritis: longitudinal data from the Norwegian HUNT Study. J Epidemiol Community Health 2012; 66(8): 678-83. doi: 10.1136/jech-2011-200834.
Grazio S, Balen D. Debljina: čimbenik rizika i prediktor razvoja osteoartritisa. Liječ Vjesn 2009; 131: 22-6.
Winzenberg T, Buchbinder R, Shaw K, Jones G. Musculoskeletal conditions.What’s new from Cochrane and how might this affect your practice? Aust Fam Physician 2007; 36(6): 433-4.
Hrvatski zavod za javno zdravstvo. Hrvatski zdravstveno-statistički ljetopis za 2012. godinu. Zagreb: Hrvatski zavod za javno zdravstvo; 2012.
Wilkie R, Tajar A, McBeth J. The onset of widespread musculoskeletal pain is associated with a decrease in healthy ageing in older people: a population-based prospective study. PLoS One 2013; 8(3): e59858. doi: 10.1371/journal.pone.0059858.
Wijnhoven HAH , Vet HCW de, Picavet HSJ. Prevalence of musculoskeletal disorders is systematically higher in women than in men. Clin J Pain 2006; 22: 717–24.
World Health Organization. Active Ageing – A Policy Framework. Geneva; 2002.
Woolf AD, Pfleger B. Burden of major musculoskeletal conditions. Bulletin of the World Health Organization 2003; 81: 646–56.
Minnock P, Fitzgerald O, Bresnihan B. Women with established rheumatoid arthritis percieve pain as the predominant impairment of health status. Rheumatology 2003; 42: 995-1000.
Fit for work europe. Musculoskeletal Disorders in the European Workforce. 30. 12. 2009. Dostupno na http://www.fitforworkeurope.eu/Default.aspx.LocID-0afnew00e.RefLocID-0af002.Lang-EN.htm. Pristupljeno 2. 12. 2013.
Woolf AD, Akesson K. Understanding the burden of musculoskeletal conditions. The burden is huge and not reflected in national health priorities. BMJ 2001; 322(7294): 1079–80. Dostupno na http://europepmc.org/abstract/MED/11337425.
Busija L, Buchbinder R, Osborne RH. Quantifying the impact of transient joint symptoms, chronic joint symptoms and arthritis: a population-based approach. Arthritis Rheum 2009; 61(10): 1312–21. doi:10.1002/art.24508.
International association for the study of pain. Classification of chronic pain. Descriptions of chronic pain syndromes and definitions of pain terms. Dostupno na http://www.iasp-pain.org/Content/NavigationMenu/GeneralResourceLinks/PainDefinitions/default.htm. Pristupljeno 22. 12. 2013.
Singh MK. Chronic Pain Syndrome. (2012.) Dostupno na http://emedicine.medscape.com/article/310834-overview#aw2aab6b2b2. Pristupljeno 22. 12. 2013.
Demarin V, Vucelić B. Bol. U: Vrhovac B i sur. Interna medicina. Zagreb: Naprijed; 1997, str. 119-32.
Suvremeni pristup liječenju mišićno-koštane boli. Poslijediplomski tečaj I. kategorije. 13.-14. svibnja 2011. Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci.
Kamaleri Y, Natvig B, Ihlebaek CM, Bruusgaard D. Localized or widespread musculoskeletal pain: does it matter? Pain 2008; 138: 41-6.
Baer AN. The Approach to the painful joint (2012.). Dostupno na http://emedicine.medscape.com/article/336054-overview#aw2aab6b4. Pristupljeno 22. 12. 2013.
Wisconsin Medical Society Task Force on Pain Management. Guidelines for the assessment and management of chronic pain. WMJ 2004; 103: 13-42.
Siddall PJ, Cousins MJ. Persistent pain as a disease entity: implications for clinical management. Anesth Analg 2004; 99: 510-20.
Tsang A, Von Korff M, Lee S, Alonso J, Karam E, Angermeyer MC. Common chronic pain conditions in developed and developing countries: gender and age differences and comorbidity with depression-anxiety disorders. Pain 2008; 9: 883-91.
Kranjčević K, Žorž G. Akutna križobolja. U: Katić M, Švab I i sur. Obiteljska medicina. Zagreb: Alfa; 2013, str. 31-8.
American College of Rheumatology Subcommittee on osteoarthritis guidelines: recommendations for the medical menagement of ostoarthritis of the hip and knee. Arthritis Rheum 2000; 43: 1905-15.
Buvanendran A, Kroin JS. Multimodal analgesia for controlling acute postoperative pain. Curr Opin Anaesthesiol 2009; 22(5): 588-93.
Furlan AD, Sandoval JA. Opioids for chronic noncancer pain: a metaanalysis of effectivness and side effects. CMAJ 2006; 174: 1589-94.
Mody GM, Brooks PM. Improving musculoskeletal health: global issues. Best Pract Res Clin Rheumatol 2012; 26(2): 237-49. doi: 10.1016/j.berh.2012.03.002.

Abstract

Musculoskeletal pain symptoms are among the most common reasons for seeking medical help and because of the increase in prevalence and associated costs, chronic musculoskeletal pain is a global public health problem. The increase in prevalence is affected by the aging of population and the epidemic of obesity and of stasis. Musculoskeletal pain is present in all age groups, and the incidence increases with the increase of age. In family medicine practice 2/3 of painful conditions are caused by the diseases of musculoskeletal system. Nearly half of all sick leaves in the EU are caused by musculoskeletal disorders, and they are also the most common cause of disability in the countries of the European Union. The causes of musculoskeletal pain are different, from injuries (fractures, sprains, dislocations, blows, injuries that occur due to whiplash movement), postural loads, repetitive movements and overuse of certain parts of the musculoskeletal system, prolonged immobilization to rheumatic diseases among which there are different groups (noninflammatory articular diseases, inflammatory articular diseases, nonarticular rheumatism, metabolic disorders and diseases of accumulation, regional pain syndromes or extended pain syndroms). In the evaluation of patients with musculoskeletal pain, general practitioner should follow the key elements for the assessment of pain, and evaluate the presence of general and associated symptoms, particularly warning signs. Effective and rapid treatment with patient education can prevent the transformation of pain from acute to chronic. Already at the first assessement of patients it is important to identify and sort out those at risk for developing chronic pain. “Lifestyle” interventions contribute to the prevention of musculoskeletal pain and the development of disease and disability.

Keywords: musculoskeletal pain, public health problem, chronic pain, lifestyle intervention

Ines Diminić-Lisica1, 2

1 Katedra za obiteljsku medicinu, Medicinski fakultet Sveučilišta u Rijeci

2 Specijalistička ordinacija obiteljske medicine „Doc. dr. Ines Diminić-Lisica“, M. Kontuša 18, Rijeka