1.AKCIJA
U ambulantu obiteljske medicine dolazi bolesnica u dobi od 56 godina jer je primijetila da je smršavila 12 kg unazad mjesec dana te je stalno gladna, žedna i učestalo mokri.
Obiteljska anamneza: otac prebolio CVI, a nakon Covid-19 infekcije razvio DM tip 2
Osobna anamneza: Bolesti cervikalnog diska (M50), Prekomjerna i učestala menstruacija s nepravilnim ciklusom (N92.1), Druge netoksične guše (strume) (E04), Lumbago s išijasom (M54.4), Peptični vrijed, neoznačenog mjesta (K27), Gastritis i duodenitis (K29), Prolazni cerebralni ishemijski napadaji i sindromi u vezi s njima (G45), Duševni poremećaji i poremećaji ponašanja vezani uz duhan (F17) Vrtoglavica, omaglica (R42), Esencijalna (primarna) hipertenzija (I10) Kronična upala sinusa (kronični sinusitis) (J32), Demijelinizirajuća bolest središnjega živčanog sustava, neoznačena (G37.9), Neorganski poremećaji spavanja (F51), histerektomija 2008.god.
Funkcije i navike: apetit pojačan, stolica redovita, bez patoloških primjesa. Mokrenje učestalo. Alkohol ne konzumira. Puši do 10-ak cigareta dnevno unazad 35 godina.
Lijekovi: Brufen a 600 mg 1-2×1 pp
Alergije na lijekove: nema
Iz statusa: pri svijesti, u kontaktu, orijentirana u sva tri pravca. Koža i vidljive sluznice uredno hidrirane i prokrvljene. RR 181/104 mmHg, c/p 109, SaO2 98%. Srce: akcija ritmična, tonovi jasni, šum ne čujem. Pulmo obostrano simetrično uredan šum disanja. Abdomen u razini prsnog koša, mekan, bezbolan, čujne peristaltike, bez organomegalije. Ekstremiteti bez edema, urednih perifernih arterijskih pulzacija.
Pacijentici se objasni da u fizikalnom pregledu nema ništa patološkog ali na temelju simptoma koje je opisala moglo bi se raditi o šećernoj bolesti te je se odmah uputi u laboratorij na vađenje krvi i zakaže kontrolni pregled sutradan s nalazima.
Dg: Dijabetes melitus neovisan o inzulinu (E11)
Kontrolni pregled: Iz nalaza: GUK 22.8 mmol/L, kolesterol 11.8 mmol/L, trigliceridi 25.9 mmol/L, urin: glukoza +++, ketoni +++, ostalo uredno.
RR 164/97 mmHg, c/p 98, TM 65 kg, TV 164 cm, BMI 24,17 kg/m².
Pacijentici se kaže da su laboratorijski nalazi potvrdili da se radi o šećernoj bolesti. Nakon primljene informacije pacijentica je vidno uznemirena, plače, navodi da je zabrinuta za svoje zdravlje, ne zna što će sada. Pita je li to opasno. Pacijenticu se smiri, objasni joj se da je dobro da smo bolest otkrili i da je sada najvažnije započeti terapiju kako bismo snizili razinu šećera u krvi. Obzirom na tako visoke vrijednosti prema trenutnim smjernicama trebalo bi odmah uvesti inzulin ali ako se ne osjeća spremno možemo početi i sa tabletama. Pacijentica navodi da bi radije pila tablete jer se boji igle. Obzirom na početni šok vezano za dijagnozu i strahove s kojima je suočena želja se uvaži i u terapiju uvede vidagliptin a 50 mg+ metforminklorid a 1000 mg 2×1. Obzirom na ponovno izmjerene visoke vrijednosti krvnog tlaka u terapiju se uvede valsartan a 80 mg + hidroklorotiazid a 12,5 mg 1×1. Pacijentici se daje glukometar i pošalju trakice za istoga. Kaže joj se da tablete treba uzimati po jednu ujutro i navečer, mogla bi imati grčeve, proljev, mučninu i težinu u želucu, najizraženije tokom prvog tjedan korištenja lijeka ali nakon toga se tegobe smiruju i neka proba biti ustrajna u uzimanju terapije. Da joj se savjet vezano za prehranu i tjelesnu aktivnost. Također je se uputi na prvi pregled oftalmologu. Naruči je se na kontrolu za 10 dana sa tjednim profilom glukoze u krvi (dobila usmene upute i isprintanu tablicu za upis vrijednosti glukoze u krvi).
Pacijentica za 2 dana zove telefonski da osjeća nemoć, izmjerila je GUK 28 mmol/L. Obzirom da u ambulanti nemamo brzodjelujući inzulin pacijenticu se uputi na Objedinjeni hitni bolnički prijem radi navedenih simptoma (pitanje ketoacidoze) i dobivanja brzodjelujućeg inzulina.
Javlja se za 2 dana da je hospitalizirana na Odjelu endokrinologije radi obrade šećerne bolesti te moli da joj se otvori bolovanje. Isto se otvara, kontrola sa otpusnim pismom. Po izlasku iz bolnice dolazi prema dogovoru na kontrolu. Osjeća se dobro, ali je izrazito razočarana odnosom prema pacijentu u bolnici, navodi da joj nitko nije pokazao kako se daje inzulin. Preporučena terapija prema otpusnom pismu: Valsacombi (80mg/12,5 mg) 1×1 tbl., Atoris a 20 mg 1×1 tbl, Tresiba 25 j. sc. u 22 h uz korekciju +/- 2 j. ovisno o glikemiji natašte, Novorapid 18 j. sc. prije doručka, ručka i večere. Dijeta, kontrola sa profilom GUK-a za 2 tjedna. Pacijentici se daju detaljne upute o primjeni inzulina i vođenju dnevnika GUK-a te se pruži psihološki suport. Također je se uputi na daljnju edukaciju o šećernoj bolesti preko patronažne službe.
2.OSVRT NA UČINJENO
U ovom slučaju prikazana je bolesnica kojoj se na temelju simptoma mršavljenja, poliurije i polidipsije postavi radna dijagnoza šećerne bolesti koja se potvrdi laboratorijskim pretragama. Pošto pacijentica nije bila sklona uvođenju inzulina u terapiju započne se liječenje kombinacijom oralnih antidijabetika uz savjetovanje vezano za prehranu i tjelesnu aktivnost. Upozori je se na moguće nuspojave lijeka i da uputa za vođenje tjednog profila šećera. Međutim, u međuvremenu pacijentica je hospitalizirana na Odjelu endokrinologije zbog razvoja simptoma ketoacidoze u sklopu izmjerenih visokih vrijednosti GUK-a. Nakon hospitalizacije dolazi na kontrolni pregled, nezadovoljna odnosom prema pacijentu u bolnici. U terapiju joj je uveden inzulin i pružene sve potrebne informacije kao i psihološka podrška.
3.EDUKATIVNA KORIST IZ PRIMJERA
Šećerna bolest tip 2/ dijabetes melitus tip 2 (ŠB tip 2/ DM tip 2) jedan je od najznačajnijih javnozdravstvenih problema suvremenog društva. Prevalencija šećerne bolesti u Republici Hrvatskoj u osoba u dobi od 20 do 79 godina 2017. godine bila je 7%. S porastom životne dobi prevalencija značajno raste , pa se u osoba starijih od 65 godina približava 20%. Progresivno oštećenje β- stanica gušterače počinje puno prije nego što se postavi dijagnoza ŠB stoga je vrlo važno naglasiti značaj pretilosti i predijabetesa kao važnih čimbenika rizika koji su u podlozi za razvoj ŠB i povezanih makrovaskularnih komplikacija. Uz pretilost i predijabetes, hipertenzija i dislipidemija dva su najvažnija čimbenika rizika za razvoj aterosklerotske bolesti u oboljelih od ŠB. Mikrovaskularne komplikacije (retinopatija, nefropatija, neuropatija) značajno smanjuju kvalitetu života u oboljelih, dok su makrovaskularne komplikacije ( koronarna, cerebrovaskularna i periferna arterijska bolest) glavni uzrok smrtnosti.
Na ŠB tip 2 posumnjat ćemo na tri načina:
- Potpuno ili djelomično razvijena klinička slika (glad, žeđ, poliurija, smetnje vida, kognitivni problemi, mršavljenje, sklonost infekcijama)
- Slučajnim nalazom hiperglikemije (ili granične glikemije) u laboratorijskom nalazu
- Ciljanim screeningom rizičnih skupina
Probir na ŠB treba početi u dobi od 45 godina, a ako je nalaz uredan ponavlja se svake tri godine. U odraslih sa prekomjernom tjelesnom težinom (ITM≥25kg/m²) ili sa pretilošću (ITM>35 kg/m²) i imaju ≥1dodatnih čimbenika rizika probir se radi neovisno o dobi. Osobama kojima je postavljena dijagnoza predijabetesa ili imaju ≥2 čimbenika rizika probir se radi jednom godišnje. U djece koja imaju prekomjernu tjelesnu težinu (ITM≥85 percentile) ili su pretila (ITM≥95 percentile) i imaju jedan ili više dodatnih čimbenika rizika probir se nakon 10. godine života ( ili s početkom puberteta ako nastupi ranije) radi svake tri godine ili češće ako se porast tjelesne mase nastavlja.
Tablica 1: Kriteriji za provođenje probira na ŠB ili predijabetes
Dijagnostički kriteriji:
Osim u slučaju kada je dijagnoza ŠB jasna na temelju simptoma koji su posljedica hiperglikemije, za postavljanje dijagnoze potrebna su dva patološka nalaza glikemije iz istog ili iz odvojenih uzoraka krvi. Ako su dobiveni rezultati blizu graničnih vrijednosti, prema Smjernicama u praksi obiteljskog liječnika kontrolni test treba napraviti za tri do šest mjeseci, dok drugi autori u slučaju nalaza glukoze na tašte 5,6-6,9 mmol/L preporučuju odmah određivanje HbA1c.
Kod prve sumnje na ŠB ponavlja se / proširuje laboratorijska obrada u svrhu potvrde dijagnoze i utvrđivanja postojanja komplikacija. U laboratorijskim nalazima traži se: KKS, GUK, HbA1c, urea, kreatinin, Na, K, AST, ALT, GGT, kolesterol, trigliceridi, LDL, HDL, TSH, albumin/kreatinin omjer, urin. Ukoliko je na ponovljenom laboratoriju zadovoljen jedan od kriterija postavlja se dijagnoza dijabetes/predijabetes. Ukoliko je nalaz uredan ponavlja se screening za jednu godinu.
Ciljevi liječenja DM tip 2 su prevencija ili odgađanje komplikacija i održavanje kvalitete života. To se postiže kontrolom glikemije, kardiovaskularnih (KV) čimbenika rizika i redovitim kontrolama bolesnika uz individualiziranu, bolesniku usmjerenu skrb. Odmah po postavljanju dijagnoze u svakog je bolesnika potrebno procijeniti rizik od akutnih ili kroničnih komplikacija i napraviti plan liječenja, te odrediti ciljni HbA1c. Podaci o postojanju aterosklerotske KV bolesti, zatajivanju srca, kroničnoj bubrežnoj bolesti (KBB) te rizika od hipoglikemije ključni su u određivanju ciljne vrijednosti glikemije, vrijednosti krvnog tlaka i lipida i odabiru terapije.
Tablica 2: ciljne vrijednosti parametara
American Diabetes Assotiation- European Association for the Study of Diabetes (ADA-EASD) smjernice prednost daju monoterapiji, tj. postupnom dodavanju drugog ili trećeg lijeka. Inicijalna kombinirana terapija može se razmotriti u bolesnika koji imaju HbA1c>1,5% iznad ciljnog, a primjena inzulina ako je HbA1c≥11% i praćena je simptomima hiperglikemije. S druge strane American Association of Clinical Endocrinologists (AACE) kod početnog HbA1c<7,5% preporučuju monoterapiju, ako je HbA1c ≥7,5% dvojnu ili trojnu terapiju, dok pri HbA1c > 9% u početku i uz simptome hiperglikemije preporučuju i inzulin. Prema ADA-EASD smjernicama metformin je uz promjenu životnih navika prvi lijek izbora u liječenju DM tip 2, dok pri odabiru drugog lijeka u obzor treba uzeti postojanje komorbiditeta. Preporuka je postići ciljni HbA1c u što kraćem periodu, idealno unutar 3 mjeseca.
Metformin: uvodi se u što manjoj dozi uz upozorenje pacijenta na prolaznost nuspojava kroz tjedan dana (grčevi, proljev, mučnina, težina u želucu) te upornost u nastavku terapije ukoliko nuspojave nisu neizdržive. Može se uzeti navečer prije spavanja ili uz obrok kako bi se nuspojave smanjile. Kontraindiciran je kod eGFR <30, acidoze, hipoksije, jetrenog zatajenja i alkoholizma. Ne uvodi se kod eGFR<45. Kod pretraga s kontrastom ako je eGFR <60 ukida se 24 h prije pretrage i ne vraća prije provjere bubrežne funkcije (ne prije 48 h). Ukoliko je eGFR >60 lijek se ukida na dan pretrage i vraća za 48 h bez potrebe za kontrolnim laboratorijem. Kako može dovesti do manjka vitamina B12 potrebno je isti povremeno izmjeriti. Ciljna doza je 2000 mg, a podiže se ovisno o podnošenju i početnom HbA1c- kod nižeg dovoljno 1000 mg, a ako je HbA1c blizu 9% daje se 2000 mg.
Tablica 3: Odabir drugog lijeka obzirom na pridružene bolesti/ stanja
Ukoliko dodavanjem lijekova ni nakon trećeg lijeka nemamo zadovoljavajuće vrijednosti glikemije natašte sa zadovoljavajućim HbA1c uvodimo bazalni inzulin. Najjednostavniji algoritam za uvođenje bazalnog inzulina je započeti sa 10 i.j. ili 0.1-0.2 i.j./kg. Daje se uvijek u isto doba dana. Pacijent mjeri glukozu natašte te ukoliko je uredna nastavlja istu dozu, ukoliko je >7 mmol/L diže je za 2 i.j., ukoliko je <4.4 odmah smanjuje za 4 i.j. Pioglitazon i derivate sulfonilureje ukoliko su u terapiji trebalo bi ukinuti.
Tablica 4: lijekovi u liječenju šećerne bolesti tip 2
Praćenje:
Nefarmakološko liječenje: Promjena načina života sastavni je dio liječenja. Pacijente treba educirati o promjeni prehrambenih navika. Općenita preporuka je pet obroka na dan raspoređenih u tri glavna obroka i dva međuobroka. Preporučuje se mediteranska prehrana bogata monozasićenim i polizasićenim masnim kiselinama. Unos alkohola trebalo bi smanjiti na 1 piće na dan za žene i dva pića na dan za muškarce. Unos natrija ograničiti na 2,3 g na dan, tj na 1,5 g na dan u osoba sa hipertenzijom. U svrhu smanjenja tjelesne težine za žene je preporuka kalorijski unos od 1200-1500 kcal/dan, a za muškarce 1500-1800 kcal/dan. Gubitak od samo 5% tjelesne mase dovodi do poboljšanja u kontroli glikemije, lipida i krvnog tlaka. Optimalnim se smatra gubitak od 7%. Preporuča se unos 45-60% ugljikohidrata niskog glikemijskog indeksa (povrće, cjelovite žitarice, mlijeko, leguminoze). Ne preporučuje se konzumirati rafinirane ugljikohidrate ni proizvode s oznakom „fat free“ ili „low fat“. Unos proteina trebao bi biti 15-20 % (1-1,5 g/kg tjelesne mase, 0,8 g/kg tjelesne mase u osoba sa smanjenom glomerularnom filtracijom i albuminurijom). Unos masti ne bi trebao biti veći od 35%.
Djeci i adolescentima preporuka je ≥60minuta umjerene ili intenzivne tjelesne aktivnosti dnevno, najmanje tri puta tjedno. Za većinu odraslih preporuka je ≥150 min tjedno. Starijima se preporuča izvoditi vježbe snage i fleksibilnosti 2-3 puta tjedno. Kod razvijene retinopatije ne smije se provoditi intenzivan aerobni trening zbog opasnosti od ablacije retine. Pacijenti sa neuropatijom trebaju voditi brigu o prikladnoj obući. Svima koji puše treba savjetovati prestanak pušenja. U svih oboljelih a posebno u starijih od 65 godina važno je napraviti probir na depresiju i kognitivno oštećenje i ukoliko je pozitivan uključiti psihijatra u skrb. Pacijente je potrebno uključiti u programe individualnog ili grupnog savjetovanja kako bi što više naučili i usvojili načine kako kontrolirati svoju bolest i bili sposobni aktivno sudjelovati u liječenju. Opaženo je da polaznici edukacija imaju bolje reguliranu glikemiju tijekom trajanja programa i još godinu dana nakon pohađanja istoga, a nakon toga utjecaj edukacije na kontrolu glikemije opada, rezultati su lošiji i edukaciju treba ponavljati.
Komplikacije šećerne bolesti
- Akutne komplikacije
a) Hipoglikemija
Simptomi hipoglikemije su konfuzija, preznojavanje, tahikardija, nemir, drhtavica, glavobolja, vrtoglavica, razdražljivost, umor, smetnje vida, jaka glad. Simptomi mogu biti prekriveni ukoliko pacijent uzima beta blokatore. Izrazito je opasna zbog mogućnosti izazivanja fatalnih aritmija (ventrikularna tahikardija i ventrikularna fibrilacija) koje su nerijetko uzrok iznenadne smrti u noćnim hipoglikemijama. Terapija: ukoliko je pacijent pri svijesti primjenjuju se jednostavni šećeri otopljeni u ustima. Ukoliko pacijent nije pri svijesti primjenjuje se 40% glukoza iv. u bolusu 4 ampule a potom 5% glukoza 500-1000 ml. GUK je potrebno mjeriti svakih 10 minuta dok ne dosegne vrijednosti >5 mmol/L. Ukoliko se terapija ne može dati intravenski daje se Glukagon subkutano (djeluje tek za 5-10 minuta). Iznimno je bitno svakog dijabetičara naučiti da prepozna simptome hipoglikemije i prijavi ih kako bi se korigirala terapija. Kod pacijenata koje je teško prepoznaju treba izbjegavati lijekove s većim rizikom za razvoj hipoglikemije (SU) a ciljni HbA1c treba biti bliže 8%. Pacijenti na inzulinu kod kuće bi trebali imati Glukagon a ciljne glikemije bliže gornjoj vrijednosti.
b) Hiperglikemija
Razlikujemo hiperosmolarno stanje karakterizirano poliurijom, žeđi, poremećajima svijesti, znacima dehidracije, izrazito visokim GUK-om i negativnim ketonima u urinu. Kod dijabetičke ketoacidoze uz navedene simptome javljaju se i mučnina, povraćanje, bolovi u trbuhu, Kussmaulovo disanje i zadah po acetonu. U urinu su ketoni izrazito pozitivni. Triger je najčešće teška infekcija ili tihi akutni infarkt miokarda. Oba stanja zbrinjavaju se intravenskom nadoknadom kristaloidnih otopina do 1000 ml kroz sat vremena (edem mozga) i hitnim transportom u bolnicu.
- Kronične komplikacije
a) Makrovaskularne: koronarna bolest, srčani infarkt, moždani udar, periferna arterijska bolest
Odnose se na povećan rizik od fatalnih kardiovaskularnih događaja. Svi pacijenti oboljeli od DM svrstavaju se u kategoriju visokog rizika koristeći SCORE sustav stratifikacije rizika prema kojem je šansa da pacijent s dijabetesom razvije fatalni oblik KV bolesti kroz vremensko razdoblje od 10 godina je 10%. Stoga je svim pacijentima nakon postavljanja dijagnoze potrebno odrediti osnovni metabolički panel i djelovati na modificirajuće čimbenike za razvoj KV bolesti. Stavlja se naglasak na promjenu životnog stila: promjena prehrambenih navika (namirnice niskog glikemijskog indeksa), prestanak pušenja, barem 150 minuta umjerene tjelesne aktivnosti tjedno. Preporučuje se smanjenje tjelesne težine na BMI 20-25 kg/m², smanjenje opsega struka na <94 cm u muškaraca i <80 cm u žena. Od rizičnik čimbenika koje možemo modificirati farmakološkim mjerama ističe se kontrola glikemije antidijabeticima (HbA1c <7% okvirno), snižavanje krvnog tlaka ispod 130/80 mmHg (ukoliko nije kontraindicirano jedan od antihipertenziva bi trebao biti ACE inhibitor). Alterirani lipidogram korigira se statinima (smanjenje LDL kolesterola <1,8 mmol/L te smanjenje triglicerida < 1,7 mmol/L).
b) Mikrovaskularne: dijabetička nefropatija, retinopatija i neuropatija
Dijabetička neuropatija– najčešće u obliku simetrične distalne senzoričke neuropatije sa propadanjem malih perifernih osjetilnih vlakana. Prvo propadaju vlakna za propriocepciju, vibraciju i fini dodir, a ako bolest napreduje dolazi do propadanja i vlakna za temperaturu i bol što dovodi do tipične, žareće neuropatske boli u listovima i stopalima noću. Odmah po postavljanju dijagnoze nužno je pacijente kvalitetno educirati o samopregledu stopala, ruku i noktiju, kako bi se adekvatno sanirale bilo kakve ranice ili defekti koji bi se potencijalno mogli inficirati ili proširiti, te im preporučiti mekanu obuću. Jednostavan test za procjenu funkcije osjeta je Semmes Weuinsteinov monofilament– ako pacijent ne osjeti nikakav pritisak po savijanju vlakana o kožu smatra se da je izgubio protektivni osjet. Takvi pacijenti imaju 7x veći rizik od razvoja ulkusa stopala. U slučaju pojave bolova, prvo treba utvrditi da se zaista radi o neuropatskoj boli ( žareća, trnjenje, poput struje i sl), a ne pravoj nociceptivnoj , kako ne bismo previdjeli opasnu komplikaciju poput osteomijelitisa/ celulitisa. Za dodatnu potvrdu možemo koristiti upitnike poput Deuleur Neuropathique 4 (DN4) upitnika, prema kojem se smatra da pacijent ima neuropatske bolove uz rezultat >4, ili primjerice Neuropathy Total Symptom Score-6 (NTSS-6). Ukoliko smatramo da ju je potrebno liječiti lijekovi izbora su amitriptilin, pregabalin, dukoksetin ili gabapentin.
Neka istraživanje pokazuju da je erektilna disfunkcija dobar prognostički marker za uznapredovalu bolest ili visoki rizik od KV posljedica. Također, ako se javlja ortostatska hipotenzija uslijed ustajanja može se po isključenju kontraindikacija uvesti fludrokortizon kao prvu liniju liječenja. Često se javi i gastropareza koja uspješno odgovara na terapiju metoklopramidom.
Dijabetička nefropatija– u razvijenom svijetu najčešći je uzrok kroničnom bubrežnom zatajenju. Parametri za procjenu stanja bubrega i progresiju bolesti su procjena glomerularne filtracije i mjerenje omjera albumin/ kreatinin u jutarnjem urinu. Čak i ako nisu hipertenzivni , posebice imaju li albuminuriju, ako nemaju drugih konraindikacija, preporučuje se uvesti ACE inhibitor u terapiju zbog njegovog nefroprotektivnog učinka.
Tablica: učestalost laboratorijskih kontrola ovisno o stupnju zatajenja
Oprez kod lijekova:
- TZD ukinuti kod retencije tekućine
- Metformin kod : eGFR<60, max 2000 mg, lab 3-6 mj. , eGFR<45 max 1000 mg, lab 3 mj., eGFR<30 EX!!!
- SGLT-2 zabrana eGFR<45 (>60 prilagodba doze), oprez dehidracija
- GLP-1 zabrana <15 liraglutid, dulaglutid, <30 liksisenatid, eksenatid
- DPP-4<60 samo prilagodba doze
- Glimepirid<60 prilagodba doze
Dijabetička retinopatija– vodeći je uzrok sljepoće u razvijenom svijetu. Stoga se odmah po postavljanju dijagnoze pacijenta upućuje na pregled oftalmologu, a daljnje kontrole vrše se jednom godišnje ili ranije ako je potrebno.
4.OBLIKOVANJE ALTERNATIVNIH PUTEVA DJELOVANJA I IMPLEMENTACIJE PROMJENE
Uvidom u medicinski karton pacijentice vidi se da se radi o pacijentu koji vrlo rijetko dolazi u ambulantu. Unazad 5 godina javljala se samo zbog povremenih bolova u LS kralježnici koji su bili kupirani kratkotrajnom analgetskom terapijom. Također se otkrije da je zadnji laboratorijski nalaz stariji od 6 godina. Iz svega navedenoga možemo zaključiti da je pacijentica trebala biti upućena sa naše strane barem jednom unazad 5 godina u laboratorij da se učine osnovne laboratorijske pretrage na temelju kojih bismo vjerojatno ranije otkrili postojanje šećerne bolesti ili barem intoleranciju glukoze te bi pacijentica bila intenzivnije kontrolirana i terapija bi bila uvedena ranije. Ovo je odličan primjer važnosti pravovremenog screeninga na šećernu bolest u općoj populaciji.
Pacijentica je, uz edukaciju koju dobiva dolaskom na kontrolne preglede u ambulantu, upućena i na daljnju grupnu edukaciju o šećernoj bolesti koju provodi patronažna sestra, a planiraju se i individualna savjetovanja. Na svakoj kontroli potrebno je uz redovne laboratorijske kontrole provjeriti i prehrambene navike, provodi li barem 150 minuta tjedno umjerene tjelovježbe te da li je prestala pušiti. Važno je procijeniti i psihički status te eventualne komorbiditete te sva bolesti i stanja liječiti u skladu sa aktualnim preporukama i smjernicama.
Literatura:
Bergman Marković B., Diminić Lisica I., Katić M. i sur, Smjernice u praksi obiteljskog liječnika, 2020, str. 114.-128.
https://emedicine.medscape.com/article/117853-treatment
Komplikacije dijabetesa, Obradović- Kuridža N., Stetoskop 2020, str 16-20.