1. AKCIJA
43-godišnja pacijentica se javlja u ordinaciju na pregled zbog učestalih glavobolja.
Riječ je o udatoj majci jednog sina, a obiteljski odnosi su skladni. Radi kao poslovođa u trgovini. Unazad deset godina se liječi od Hashimotova tireoiditisa te je trenutno na terapiji levotiroksinom od 50 mcg. Drugih težih i kroničnih bolesti nema i ne troši drugu terapiju.
Sada dolazi na pregled zbog učestalih glavobolja. Žali se da ima učestale glavobolje od razdoblja adolescencije koje su se javljale nekoliko puta mjesečno, no uspješno ih je kupirala analgeticima poput paracetamola i ibuprofena. Međutim, u posljednjih godinu dana primjećuje da se glavobolje javljaju češće i intenzivnijeg su karaktera. Ima glavobolju u potiljku i desnoj polovici glave svaka 3-4 dana koja joj prođe na ibuprofen 600 mg. No, uz to svaka 3-4 tjedna ima jaki napadaj glavobolje kada joj ne pomaže ništa od analgetika. Bolovi su uvijek izraženi samo u desnoj strani glave, iznad desnog oka i desnom oku. Bolovi traju kroz 3-4 dana, a najizraženiji budu tijekom drugog i trećeg dana. Tijekom napada se žali na mučninu, no ne povraća. Negira fotofobiju i fonofobiju i nije bilo gubitka svijesti. Nije primijetila da slabije vidi. Ne puši, alkohol konzumira isključivo prigodno. Mokrenje i stolica uredni, ima redovite menstruacije, negira mogućnost trudnoće i ne troši oralne kontraceptive. Alergična je na penicilin.
Neurološki status: RR 120/80 mmHg, pri svijesti, orijentirana u svim smjerovima. Glava bez vanjski vidljivih znakova svježe traume. Vrat je slobodan, šum nad karotidama nije čujan. Reakcija zjenica na svijetlost uredna, bulbomotorika uredna, bez nistagmusa. Dvoslike ne javlja. Nema znakova facio niti glosopareze. Govor i gutanje uredni. U AG i položaju po Mingazziniju nema znakova motoričke slabosti. MTR su simetrični, primjereni. Babinskijev znak negativan. Osjet javlja urednim. Koordinacija ekstremiteta i trupa uredna. Hod uredan. Sfinktere kontrolira.
Preporučili smo joj da u slučajevima jačeg napadaja glavobolje uz ibuprofen 600 mg uzme i tramadol/paracetamol 37,5/325 mg do 4x dnevno. Izdali smo joj preporuke učiniti laboratorijske nalaze, EEG, doppler karotida i vertebralnih arterija i TCD, pregled oftalmologa. Također smo joj preporučili voditi dnevnik krvnog tlaka i naručili ju na kontrolu nakon ponovljenog jačeg napadaja.
Laboratorijski nalaz: L 5.8 x 109/L, E 4.22 x 1012/L, Hgb 126 g/L, Htc 0.395 L/L, MCV 93.6 fL, MCH 29.9 pg, MCHC 319 g/L, Trb 335 x 109/L, Glu 5.3 mmol/L, urea 5.7 mmol/L, kreatinin 66 µmol/L, urati 217 µmol/L, bilirubin uk. 8 µmol/L, AST 21 U/L, ALT 26 U/L, GGT 14 U/L, ALP 69 U/L, kolesterol 5.0 mmol/L, HDL 1.7 mmol/L, LDL 2.8 mmol/L, Trg 1.1 mmol/L, Na 139 mmol/L, K 4.3 mmol/L, CRP 0.3 mg/L, TSH 2.1 mIU/L, urin uredan.
Na kontrolu se javila za mjesec dana kada prilaže dnevnik tlaka urednih vrijednosti arterijskog tlaka (115-125/65-75 mmHg). U međuvremenu je obavila pregled oftalmologa i EEG koji su bez značajnijih odstupanja. Navodi da je prije tjedan dana imala teži napadaj glavobolje koji je trajao 3 dana te joj preporučena terapija nije pomogla. S obzirom da su tegobe imponirale na migrenoznu glavobolju uputili smo ju na konzultaciju neurologu radi propisivanja specifične terapije. U međuvremenu je obavila doppler i TCD koji su pristigli uredni.
Neurolog je mišljenja da je riječ o migreni te je preporučio u terapiju uvesti rizatriptan 10 mg pločice za otapanje u ustima. Preporuka je uzeti jednu na početku glavobolje, a nakon 2 sata od prve se može uzeti i druga pločica. Nakon toga se više ne smije povećavati doza, a lijek se smije kombinirati s drugim uobičajenim analgeticima. Dodatno je preporučio učiniti MR mozga i MR angiografiju intrakranijskih krvnih žila te kontrolu s nalazima.
Nakon uvođenja rizatriptana u terapiju smo nastavili pratiti pacijenticu koja nakon tri mjeseca korištenja navodi da su napadaji migrene i dalje prisutni, no ipak joj rizatriptan djelomično pomaže u smanjenu bolova. Glavobolje ima gotovo svaki drugi dan, a jače napadaje otprilike svaka tri tjedna.
U međuvremenu je obavila i MR mozga i MR angiografiju intrakranijskih krvnih žila te su nalazi bili bez značajnijih patoloških promjena. S obzirom da je pacijentica u mjesecu imala glavobolje 4 i više dana u mjesecu neurolog je preporučio profilaktičko liječenje migrene fremanezumabom 225 mg supkutano svaka 4 tjedna.
Lijek smo kroz prva tri mjeseca aplicirali u ordinaciji dok se pacijentica nije naučila sama primjenjivati lijek. Educirali smo je o potrebi mijenjanja lokacije apliciranja radi mogućeg razvoja lokalnih promjena kože u vidu bola, crvenila, otoka, induracije i sličnih.
Nakon uvođenja fremanezumaba u terapiju stanje pacijentice se drastično popravilo te su napadaji migrene značajno prorijeđeni te ih sada ima ne više od jednom mjesečno, a i puno su manjeg intenziteta. Navodi da se nakon uvođenja terapije preporodila i da joj je život sada puno lakši i kvalitetniji. Ima više vremena za svoju obitelj i slobodne aktivnosti, a drastično se smanjio i broj dana provedenih na bolovanju.
2. OSVRT NA UČINJENO
Pacijentica se javlja u našu ordinaciju na pregled zbog problema s učestalim glavoboljama. Riječ je o osobi koja u ordinaciju dolazi zaista rijetko i činjenica da se godinama nije javlja zbog svojih glavobolja nam je svakako bila alarmirajući znak da ju shvatimo vrlo ozbiljno. U našoj obradi smo prvo isključili da je riječ o hitnome stanju. Budući da se naručila i na pregled došla bez trenutnih tegoba u vidu jake glavobolje kao nikada do sada, nije bilo elemenata koji bi govorili u prilog hitnom zbivanju.
Nadalje, u našoj procjeni je bilo nužno procijeniti je li riječ o primarnoj ili sekundarnoj glavobolji. Glavobolja se razvila prije pedesete godine života, prisutna je godinama, pacijentica je bez karcinoma u anamnezi, bez infektivnih simptoma i znakova, bez žarišnih neuroloških ispada te smetnji vida. Diferencijalno dijagnostički smo na taj način s vrlo velikom sigurnošću mogli isključiti eventualni ekspanzivni proces, krvarenje u mozgu, metastaze, meningitis, glaukom i druge uzroke sekundarne glavobolje.
Stoga smo zaključili da je vrlo vjerojatno riječ o primarnoj glavobolji. S obzirom na karakteristike glavobolje da se javlja učestalo, unilateralna je, potreban joj je mir, nema znakova u vidu rinoreje i lakrimacije posumnjali smo na migrenu. Ovaj oblik se svojim obilježjima značajno razlikovao od moguće cluster ili tenzijske glavobolje.
Započeli smo dijagnostičku obradu koja je u ovome slučaju u nekim dijelovima bila preopširna. Zbog povremena osjeta zatiljne boli smo preporučili vođenje dnevnika tlaka. Također smo preporučili učiniti osnove laboratorijske nalaze radi traženja eventualnog sekundarnog uzroka glavobolje. Pregled oftalmologa je preporučen jer ponekad loša kvaliteta vida može dovesti do razvoja glavobolje, iako je u ovome slučaju to bilo malo vjerojatno zbog tipičnih migrenoznih napadaja. Upućivanje na doppler karotida i TCD je bilo nepotrebno s obzirom da prema više smjernica za dijagnosticiranje glavobolje ove dijagnostičke metode nemaju svoje mjesto u procesu dijagnostike. Mi smo uputili zbog mogućeg ishemijskog uzroka glavobolje, što je malo vjerojatno te bi se tegobe tada manifestirale u vidu neurološkog ispada.
S obzirom na neuspjeh liječenja i potrebe za preporukom neurologa za uvođenje specifične terapije za migrenu pacijenticu smo uputili na konzultaciju neurologu. Uvođenje rizatriptana je praćeno djelomičnim uspjehom, no migrenozni napadaji su i dalje bili česti, stoga je u terapiju uveden fremanezumab u obliku supkutanih injekcija.
Ordiniranje terapije smo kroz prva tri mjeseca proveli u našoj ordinaciji kako bi pacijenticu educirali o pravilnoj primjeni te smo ju pustili da ju sama primjenjuje tek kada je savladala tehniku i kada je mogla samostalno i bez straha aplicirati. Također, terapiju smo u početku aplicirali u našoj ordinaciji radi mogućeg razvoja reakcije preosjetljivosti. Dodatno smo ju educirali o važnosti promjene mjesta aplikacije.
U ovome slučaju je vidljiva dobra suradnja liječnika obiteljske medicine i konzultanta neurologa u procesu dijagnostike i liječenja migrene, što je dovelo do odličnih rezultata i poboljšanja kvalitete života naše pacijentice.
3. EDUKATIVNA KORIST PRIMJERA
Glavobolja je jedan od najčešćih razloga zbog kojih se bolesnici obraćaju liječniku obiteljske medicine. Procjenjuje se da prevalencija glavobolje tijekom života iznosi oko 66 %, dok približno polovica opće populacije ima glavobolju najmanje jednom godišnje. Kod najmanje 10 % odraslih glavobolja dovodi do određenog funkcionalnog ograničenja, a oko 3 % ljudi svakodnevno živi s glavoboljom. Zbog velike učestalosti, utjecaja na radnu sposobnost i kvalitetu života većina bolesnika s glavoboljom može i treba biti zbrinuta na razini primarne zdravstvene zaštite.
Glavobolje se temeljno dijele na primarne i sekundarne. Kod primarnih glavobolja sama glavobolja predstavlja bolest i ne postoji druga bolest koja bi je objašnjavala. Najvažnije su tenzijska glavobolja, migrena i trigeminalne autonomne glavobolje, među kojima je u praksi najvažnija cluster glavobolja. Sekundarna glavobolja simptom je druge bolesti ili stanja, primjerice infekcije, traume glave i vrata, vaskularnog ili nevaskularnog intrakranijalnog poremećaja, bolesti očiju, uha, sinusa, zuba ili čeljusnog zgloba, djelovanja ili prestanka djelovanja određenih tvari te nekih psihijatrijskih poremećaja.
Uloga liječnika obiteljske medicine prvenstveno je razlikovati bolesnika s tipičnom primarnom glavoboljom od onoga kod kojeg postoji mogućnost ozbiljnog sekundarnog uzroka. Za većinu primarnih glavobolja ne postoji specifična laboratorijska ili slikovna pretraga kojom se postavlja dijagnoza. Najvažniji su dobro uzeta anamneza te temeljit klinički i neurološki pregled. Nakon isključenja sekundarne glavobolje moguće je postaviti dijagnozu određenog tipa primarne glavobolje i započeti liječenje.
Anamnezom treba utvrditi kada se glavobolja prvi put pojavila, koliko dugo pojedini napad traje, koliko se često javlja, je li obrazac posljednjih mjeseci stabilan ili se promijenio te kakva je sama bol. Važni su lokalizacija, jednostrana ili obostrana pojavnost, pulsirajući ili pritišćući karakter, intenzitet te provocirajući i olakšavajući čimbenici. Potrebno je pitati pogoršava li se glavobolja tjelesnom aktivnosti, kašljanjem, napinjanjem ili promjenom položaja, postoje li mučnina, povraćanje, fotofobija, fonofobija, aura ili autonomni simptomi. Važno je saznati i koliko glavobolja ograničava svakodnevne, privatne i radne aktivnosti. Koristan je dnevnik glavobolje, u koji bolesnik bilježi vrijeme pojavljivanja, trajanje, intenzitet, moguće okidače i uzete lijekove.
Posebnu pozornost treba posvetiti „crvenim zastavicama“. Naglo nastala vrlo jaka glavobolja, odnosno tzv. thunderclap glavobolja, zahtijeva hitnu procjenu. Alarmantni su i vrućica s meningizmom, edem papile, snižena razina svijesti, fokalni neurološki deficit, nova glavobolja u starijoj životnoj dobi, osobito uz sumnju na temporalni arteritis, te glavobolja u bolesnika sa sistemskom ili malignom bolesti. Dodatna obrada potrebna je i kod nove ili bitno promijenjene glavobolje, neobične aure, neobjašnjivih fokalnih simptoma ili nekonzistentne kliničke slike. S druge strane, rutinska neuroradiološka obrada nije potrebna kod odraslog bolesnika s tipičnom migrenom ili tenzijskom glavoboljom, urednim neurološkim statusom i bez alarmantnih znakova. Slikovne pretrage samo radi umirivanja zabrinutog bolesnika također se ne preporučuju ako za njih ne postoji klinička indikacija.
Tenzijska glavobolja najčešća je primarna glavobolja. Najčešće je bilateralna, blagog do umjerenog intenziteta i opisuje se kao pritisak, stezanje ili osjećaj obruča oko glave. Za razliku od migrene, obično nije pulsirajuća i ne pogoršava se uobičajenom tjelesnom aktivnošću. Mučnina i povraćanje uglavnom nisu prisutni, a može se pojaviti blaga fotofobija ili fonofobija, ali najčešće ne obje istodobno. Može trajati od pola sata do nekoliko dana i prema učestalosti se dijeli na epizodičnu i kroničnu.
Liječenje je multimodalno. Važno mjesto imaju zdrave životne navike, redoviti obroci i spavanje, tjelesna aktivnost, tehnike relaksacije i kognitivno-bihevioralni pristup. Korisna može biti i fizikalna terapija, posebno ako postoji povećana napetost perikranijalne i vratne muskulature.
Kod akutne epizode koriste se jednostavni analgetici i nesteroidni protuupalni lijekovi. Paracetamol se najčešće primjenjuje u dozi od 500 do 1000 mg, a mogu se koristiti ibuprofen, naproksen i drugi NSAIL-ovi. Lijek je najbolje uzeti rano u napadu. Triptani i opioidi nemaju mjesto u rutinskom liječenju tenzijske glavobolje.
Kod vrlo učestalih epizoda ili kronične tenzijske glavobolje treba razmotriti profilaktičku terapiju. Amitriptilin predstavlja prvi izbor, dok se kao druge mogućnosti mogu razmotriti venlafaksin ili mirtazapin. Profilaktička terapija posebno dolazi u obzir kada se glavobolja pojavljuje dva ili više dana u tjednu. Učinkovitost je potrebno procjenjivati tijekom najmanje dva do tri mjeseca, a nakon duljeg razdoblja dobre kontrole bolesti može se razmotriti postupno ukidanje terapije.
Migrena je jedan od najvažnijih uzroka glavobolje zbog koje bolesnici traže liječničku pomoć. Tipična migrena manifestira se epizodičnom glavoboljom umjerenog do jakog intenziteta, koja je često jednostrana i pulsirajuća. Pogoršava se tjelesnom aktivnosti i najčešće je praćena mučninom, povraćanjem, fotofobijom i/ili fonofobijom. Napad obično traje između četiri sata i tri dana.
Oko 30 % bolesnika može imati auru, odnosno prolazne neurološke simptome koji se obično postupno razvijaju i traju između 5 i 60 minuta. Najčešće se radi o vidnim simptomima, ali mogu se javiti osjetni simptomi, poremećaj govora ili rjeđe motorički simptomi.
Kod kronične migrene glavobolja se pojavljuje najmanje 15 dana mjesečno tijekom najmanje tri mjeseca. Većina bolesnika s epizodičnom migrenom može se uspješno liječiti u obiteljskoj medicini, dok je kod kronične migrene, neuspjeha standardne terapije ili neuobičajenih simptoma opravdana neurološka procjena.
Liječenje uključuje akutnu terapiju napadaja i, kod odgovarajućih bolesnika, profilaksu. Bolesnika je važno educirati o mogućim okidačima. Među njima su emocionalni stres, promjene vremenskih prilika, preskakanje obroka, nedostatak sna, određene namirnice i hormonalne promjene. Cilj nije uvijek potpuno uklanjanje napadaja, nego značajno smanjiti njihov broj, intenzitet i utjecaj na svakodnevni život.
Kod akutnog napada mogu se koristiti acetilsalicilna kiselina i NSAIL-ovi, primjerice ibuprofen, diklofenak, ketoprofen i naproksen. Paracetamol je nešto slabije učinkovit, ali ima mjesto kada postoje kontraindikacije za NSAIL. Kod mučnine i povraćanja mogu se dodati antiemetici poput metoklopramida ili domperidona.
Kod srednje teških i teških napada ili nedovoljnog odgovora na nespecifične analgetike koriste se triptani, kao što su sumatriptan, zolmitriptan, rizatriptan i eletriptan. Najbolji učinak postižu kada se uzmu rano u napadu. Kod vrlo brzog razvoja jakog napada, izrazite mučnine ili povraćanja mogu se razmotriti nazalni ili supkutani oblici. Triptani uzrokuju vazokonstrikciju te su kontraindicirani kod značajne ishemijske bolesti srca, preboljelog infarkta, nekontrolirane hipertenzije, određenih ozbiljnih aritmija, cerebrovaskularne bolesti i periferne vaskularne bolesti.
Novije specifične mogućnosti uključuju ditane i gepante. Lasmiditan nema vazokonstriktorski učinak pa može predstavljati alternativu u određenih bolesnika kod kojih triptani nisu primjereni. Gepanti antagoniziraju receptor za CGRP, a rimegepant se može primjenjivati i u akutnom liječenju i u profilaksi migrene.
U akutnom liječenju treba izbjegavati opioide i barbiturate, a kombinirane lijekove s kofeinom ne koristiti prečesto zbog opasnosti od kronifikacije i razvoja glavobolje uzrokovane prekomjernim uzimanjem lijekova.
Profilaktičko liječenje razmatra se kod bolesnika kojima glavobolja značajno narušava kvalitetu života, koji imaju dva ili više napadaja mjesečno, loše odgovaraju na akutnu terapiju ili imaju dugotrajne i izražene aure. Mogućnosti uključuju beta-blokatore, lijekove koji djeluju na renin-angiotenzinski sustav, blokatore kalcijskih kanala, antiepileptike i antidepresive. Specifično se mogu koristiti monoklonska protutijela protiv CGRP-a ili njegova receptora i gepanti, dok se kod kronične migrene nakon neuspjeha odgovarajuće profilakse može koristiti botulinum toksin A.
Profilaktičkoj terapiji obično treba dva do tri mjeseca za procjenu pune učinkovitosti. Nakon najmanje šest mjeseci dobre kontrole može se razmotriti postupno smanjivanje i ukidanje terapije.
Cluster glavobolja pripada trigeminalnim autonomnim glavoboljama. Rjeđa je od migrene i tenzijske glavobolje, ali napadi su izrazito jaki. Tipična je jednostrana orbitalna ili temporalna bol koja traje između 15 i 180 minuta i može se ponoviti više puta dnevno, ponekad i do osam puta. Napad je praćen ipsilateralnim autonomnim simptomima: suzenjem oka, konjunktivalnom injekcijom, rinorejom ili začepljenjem nosa, edemom kapka, znojenjem lica, miozom i ptozom.
Bolesnik je tijekom napada često izrazito nemiran i agitiran, što ga razlikuje od osobe s migrenom koja uglavnom traži mir i tamnu prostoriju. Napadi se često pojavljuju u približno isto vrijeme, uključujući tijekom noći, a razdoblja učestalih napada traju tjednima ili mjesecima nakon čega mogu uslijediti dulje remisije.
Uloga liječnika obiteljske medicine jest rano prepoznati karakterističnu prezentaciju i bolesnika uputiti neurologu. U akutnom liječenju koriste se 100-postotni kisik i triptani, prvenstveno supkutano ili nazalno. Za prevenciju se koriste verapamil i kortikosteroidi, dok se u pojedinih bolesnika primjenjuju litij ili antiepileptici. Paracetamol, NSAIL, opioidi i oralni triptani nisu prikladni za prekid cluster napadaja zbog njegova kratkog trajanja i potrebe za izrazito brzim djelovanjem.
Glavobolja zbog prekomjerne uporabe lijekova (GUPUL) osobito je važna u obiteljskoj medicini jer se najčešće razvija kod bolesnika koji već boluju od migrene ili tenzijske glavobolje. Na nju treba posumnjati kada se glavobolja pojavljuje 15 ili više dana mjesečno, uz višemjesečnu redovitu prekomjernu uporabu lijekova za akutno liječenje.
Rizik postoji kod korištenja triptana, ergotamina, kombiniranih analgetika ili opioida deset ili više dana mjesečno, odnosno paracetamola i NSAIL-ova 15 ili više dana mjesečno. Glavobolja se može promijeniti u karakteru i često je najizraženija ujutro.
Osnova liječenja je prekid prekomjerno korištenog lijeka. To se može učiniti naglo ili postupnim ukidanjem tijekom nekoliko tjedana, ovisno o lijeku i bolesniku. Potrebno je unaprijed objasniti da se tijekom prvih jedan do dva tjedna glavobolja može privremeno pogoršati. Većina bolesnika može se zbrinuti ambulantno, a povratak na prethodni epizodični obrazac glavobolje očekuje se tijekom približno dva mjeseca.
Dnevnik glavobolje i uzimanja lijekova vrlo je važan u dijagnostici, praćenju uspješnosti odvikavanja i sprečavanju recidiva. Specijalistička ili bolnička pomoć razmatra se kod prekomjerne uporabe opioida, izraženih psihijatrijskih ili drugih komorbiditeta te nakon prethodnog neuspješnog pokušaja ukidanja lijeka.
Pri izboru terapije uvijek treba uzeti u obzir komorbiditete, moguće kontraindikacije i interakcije. Psihijatrijski komorbiditet čest je kod primarnih glavobolja i može utjecati na uspješnost liječenja, osobito kod GUPUL-a.
Acetilsalicilna kiselina i NSAIL-ovi nisu prikladni kod hemoragijske dijateze, poremećaja koagulacije, peptičkog ulkusa, značajnog oštećenja jetre ili bubrežnog zatajenja, a pojedine lijekove treba izbjegavati i kod srčanog zatajenja. U trudnoći je među nespecifičnim analgeticima najprihvatljiviji paracetamol, dok su NSAIL-ovi osobito problematični u trećem tromjesečju. Acetilsalicilna kiselina ne primjenjuje se u djece mlađe od 16 godina zbog rizika Reyeva sindroma.
Kod svakog bolesnika s glavoboljom cilj nije samo propisati analgetik. Potrebno je prepoznati vrstu glavobolje, isključiti opasan sekundarni uzrok, spriječiti prekomjernu uporabu lijekova, odabrati terapiju prema komorbiditetima i pratiti učinak liječenja kroz vrijeme. Većina primarnih glavobolja može se uspješno liječiti u ordinaciji obiteljske medicine, dok su atipične prezentacije, kronične glavobolje, neuspjeh odgovarajuće terapije i sumnja na sekundarni uzrok indikacija za daljnju specijalističku obradu.
4. OBLIKOVANJE ALTERNATIVNIH PUTEVA I IMPLEMENTACIJA PRIMJENE
Pravilno uzeta anamneza i adekvatni status mogu dovesti do dijagnoze tipa primarne glavobolje bez korištenja značajnijih dijagnostičkih resursa. Alternativno, da je kod pacijentice postojala sumnja na sekundarnu glavobolju opravdano bi bilo provesti dodatnu dijagnostičku obradu radi pronalaska uzroka glavobolje, što bi promijenilo kompletan tijek obrade i liječenja.
Tenzijska i cluster glavobolja, kao primarne glavobole, imaju različita obilježja od migrenozne glavobolje. Stoga, poznavanje tih obilježja pridonosi većoj dijagnostičkoj sigurnosti i mogućnosti postavljanja dijagnoze u ordinaciji obiteljske medicine.
Prisutnost određenih komorbiditeta može utjecati na odabir terapije. Stoga treba obratiti pažnju na kardiološke, cerebrovaskularne i hipertenzivne bolesnike kod kojih treba izbjegavati primjenu triptana. Pacijentica je imala mučninu, bez povraćanja. U terapiji se eventualno mogao primijeniti metoklopramid, a u slučaju povraćanja mogla se ordinirati parenteralna analgetska terapija.
Nažalost, unatoč potrebnom znanju i vještinama liječnicima obiteljske medicine postoji zapreka u vidu ograničenja HZZO-a za propisivanje većeg dijela specifičnih lijekova za liječenje migrene. Lijekovi poput triptana i drugih, zahtijevaju preporuku neurologa za uvođenje u terapiju. Promjena ovakvih ograničenja bi dodatno smanjila potrebu za upućivanjem pacijenata u sekundarne i tercijarne ustanove i velika većina glavobolja bi se mogla u potpunosti liječiti na razini primarne zdravstvene zaštite.