J. Jug – Gravesova bolest
Datum objave: 19. studenoga 2026.

1. AKCIJA

30-godišnji muškarac dolazi u ambulantu zbog umora, povišene tjelesne temperature do 38,5 stupnjeva i grlobolje koja traje dva dana. Nos nije curio, ne kašlje, nema drugih simptoma. Do sada nije teže bolovao, a u medicinskoj dokumentaciji ističe se anksiozni poremećaj s paničnim napadajima zbog čega kontinuirano uzima escitalopram 10 mg 1×1 dnevno te se prati po psihijatru. U statusu tada bez značajnijih patoloških promjena u ždrijelu te je bolesnik shvaćen kao virusna infekcija. S obzirom da se tegobe nisu povlačile, 7. dan bolesti ponovno dolazi u ambulantu i navodi da mu je temperatura sada znala ići i do 39 stupnjeva, no uspješno ju je spustio paracetamolom od 1000mg. S obzirom na trajanje tegoba, upućen je u laboratorij:

E 5,58; MCV 81,2; Htc 0,453; L 8,0; segm 4,66 (58,2%); limfociti 2,51 (31,4%); kreatinin 84, guk 6,3; AST 56, ALT 91; GGT 49; Na 142; K 4,1; Fe 11; UIBC 41; TIBC 52; CRP 12.

S obzirom na dob bolesnika, postavljena je sumnja na infektivnu mononukleozu te je učinjena serološka obrada na EBV i CMV koja pokazuje pozitivna IgG protutijela za oba virusa. Time je isključena aktivna infekcija infektivnom mononukleozom.

12. dan bolesti ponovno dolazi na pregled te navodi da mu je temperatura pala te se od jučer ponovno vratila te sada iznosi oko 38 stupnjeva. Ponovno je upućen u laboratorij, no ovaj put je radi sigurnosti učinjena i obrada TSH. U statusu sada: bolan i otečen vrat, bez palpabilnih limfnih čvorova, ždrijelo mirno. Abdomen mekan, bezbolan na palpaciju, bez palpabilne organomegalije.

Novi laboratorijski nalazi: E 5,54; MCV 79,2; Htc 0,431; L 9,0; segm 5,70 (63,6%); limfociti 2,41 (26,9%); AST 98; ALT 274; GGT 132; CRP 49; TSH < 0,00001.

Zbog nalaza izrazito povišenih jetrenih transaminaza te nemjerljivo niskog TSH upućuje se na hitnu internističku službu. Bolesnik se u ordinaciju ponovno javio 5 dana nakon što je bio upućen u hitnu službu pri čemu pokazuje nalaz s mišljenjem endokrinologa da se radi o subakutnom tireoiditisu te je dobio upute da ga liječi samo ibuprofenom 600 mg do 3x dnevno i bisoprololom 2,5mg. Zbog nejasne etiologije i visokih transaminaza ponuđena mu je hospitalizacija koju je odbio te se naručuje na endokrinološku obradu za 10 dana. S obzirom da je klinički bolesnikov status u pogoršanju (temperatura ponovno raste do 40 stupnjeva), učinjena je ponovna laboratorijska obrada, ovaj put u bolničkom laboratoriju:

Nalazi su bez značajnije promjene, određen je fT4 koji sada iznosi 85,4 (ref. vrijednost je do 22) pmol/L.

RR 126/86 mmHg, c/p 109/min; masa 65 kg, visina 174 cm; ITM 21,5 kg/m2

S obzirom na slab odgovor na terapiju, uveden je metilprednizolonom 40mg kroz 7 dana, zatim smanjiti na 32mg kroz 5 dana te dalje 24mg do kontrole endokrinologa za 14 dana.

Učinjenom daljnjom obradom markeri hepatitisa su negativni, a u pacijenta su dodatnom obradom koju je tražio liječnik obiteljske medicine pronađena pozitivna protutijela na tkivnu peroksidazu (antiTPO) i TRAb. Na uvedenu terapiju kortikosteroidima postigne se smanjenje upalnih parametara, no fT4 je i dalje ostao na vrlo visokim vrijednostima (61,2 pmol/L). Zbog toga, uvodi se terapija tiamazolom (Athyrazolom) 10mg 2×1 na koju se napokon dobije dobar terapijski odgovor. U bolesnika je potvrđena Gravesova bolest štitnjače.

2. OSVRT NA UČINJENO

Bolesnik je isprva zbog vrlo nespecifičnih simptoma shvaćen kao virusna infekcija koja se nije povukla kroz očekivano razdoblje (10 dana). Učinjenom laboratorijskom obradom i pregledom endokrinologa utvrđeno je da se radi o subakutnom tireoiditisu koji na kraju nije reagirao na propisanu terapiju. Daljnjom obradom na inzistiranje liječnika obiteljske medicine utvrđeno je da se radi o Gravesovoj bolesti štitnjače. U opisanom primjeru vidimo koliko je kontinuirana skrb liječnika obiteljske medicine važna u praćenju i ispravnom postavljanju dijagnoze unatoč započetoj skrbi u bolničkoj ustanovi.

3. EDUKATIVNA KORIST IZ PRIMJERA

Dijagnoza Gravesove bolesti često se postavlja vrlo kasno zbog brojnih nespecifičnih simptoma, a može se zamijeniti sa subakutnim tireoiditisom, nodularnom štitnjačom, tumorima i netoksičnom gušavosti. Bolest je relativno rijetka, javlja se u 20-40 osoba na 100 000 stanovnika. U obzir se moraju uzeti i dijagnoze koje ubrzavaju metabolizam – feokromocitom, policitemija, limfom i leukemija. Jasna dijagnoza ove bolesti može se postaviti u slučaju gušavosti i očnih simptoma (egzofalmus) uz simptome hipertireoze: gubitak tjelesne mase uz povećan apetit, prominencija očiju, bol ili iritacija očiju, gušavost, dispneja, palpitacije, edem gležnjeva, proljev, poliurija, neplodnost, umor, tremor, anksioznost, emocionalna nestabilnost, ispadanje kose, vitiligo, jako znojenje, nesanica.

U laboratorijskim nalazima ključan je nalaz sniženog TSH i povišenog fT4. Povećanje koncentracije fT4 može se naći u sljedećim stanjima:

Od ostalih dijagnostičkih pretraga potrebno je učiniti ultrazvuk štitnjače te protutijela na tkivo štitnjače od koji najveću dijagnostičku vrijednost imaju protutijela na tkivnu peroksidazu (antiTPO) koja su povećana u 90% osoba s Gravesovom bolešću, dok su protutijela na tireoglobulin (antiTG) povećana u samo 50% slučajeva. Dostupna je i pretraga za TSH receptor protutijela (TRAb) te njihov pozitivan rezultat potvrđuje Gravesovu bolest.

Ako se dijagnoza ne postavi pomoću fT4, TSH, antiTPO i TRAb treba detaljno pratiti bolesnika.

U subakutnom tireoiditisu obično nalazimo negativan antiTPO i TRAb uz povišenu sedimentaciju, CRP i leukocite.

U liječenju ovog poremećaja danas se koriste: antitiroidni lijekovi (propiltiouracil, tiamazol), destrukcija tkiva štitnjače radioaktivnim jodom (131 I), kirurške metode. U mladih pacijenata remisija je vrlo izgledna uz antitiroidne lijekove dok je u starijih osoba ona prvi izbor samo u bolesnika s više komorbiditeta. U pacijenata starijih od 40 godina prvi izbor terapije je radioaktivni jod te kao lijek za smanjenje tkiva štitnjače prije operativnog zahvata, a u svih bolesnika ukoliko izostaje odgovor na terapiju pristupa se kirurškom liječenju. Kirurško liječenje ima prednost u bolesnika sa značajnom tireotoksikozom, te kroničnim bolestima.

U Hrvatskoj je u upotrebi tiamazol koji se počinje koristiti u dozi od 10-15 mg dvaput dnevno. Dugoročno, cilja se na smanjenje doze ovog lijeka uz kontrolu TSH sve dok pacijent ne postane eutireoidan. Obično trajanje terapije iznosi oko jednu godinu. Postoji mogućnost da će se u pacijenata s Gravesovom bolesti u nekom trenutku razviti hipotireoza zbog uništenja tkiva štitnjače.

U kontroli simptoma mogu se koristiti i neselektivni beta blokatori (propranolol, atenolol), naročito u tireoidnoj oluji. Doza propranolola iznosi 20-40mg svakih 4-6 sati.

U konačnici, u ovih bolesnika gotovo uvijek postoji deficijencija mikronutrijenata pa se savjetuje suplementacija vitamina i minerala.

4. OBLIKOVANJE ALTERNATIVNIH PUTEVA DJELOVANJA I IMPLEMENTACIJE PROMJENE

U cilju pravovremenog prepoznavanja bolesti štitnjače, potrebno je uz nejasne i generalizirane simptome u svakog bolesnika posumnjati na moguću bolest štitnjače. Iako će to u većini slučajeva biti subakutni tireoiditis, ponekad se može raditi o Gravesovoj bolesti koja zahtijeva drugačiji pristup liječenju i kontinuiranu skrb za bolesnika. U suradnji s kolegama endokrinolozima ove bolesnike treba dugoročno pratiti i odgovarajuće liječiti.

 

Povezano...

N. Čorak – Poremećaji trombocita

1. AKCIJA U ambulantu  dolazi bolesnica u dobi od 52 godine jer su joj u sklopu sistematskog pregleda nađene povišene vrijednosti trombocita. Obiteljska anamneza: otac umro od KV bolesti Osobna anamneza: N20 Kamenac bubrega i uretera, H52 Poremećaji refrakcije i...

F. Šarčević – Glavobolja

1. AKCIJA 43-godišnja pacijentica se javlja u ordinaciju na pregled zbog učestalih glavobolja. Riječ je o udatoj majci jednog sina, a obiteljski odnosi su skladni. Radi kao poslovođa u trgovini. Unazad deset godina se liječi od Hashimotova tireoiditisa te je  trenutno...

R. Piutti Sterija, I. Diminić Lisica – ALACT Raynaud fenomen

1. AKCIJA 51-godišnja pacijentica dolazi na pregled zbog bolova, otoka i trnjenja šaka prisutnih unazad godinu dana. Tegobe su najintenzivnije ujutro po buđenju. Nakon razgibavanja bude joj bolje. Povremeno joj znaju ispadati stvari iz ruke. Nije koristila nikakve...