Intervencije i vještine u skrbi za oboljeloga od šećerne bolesti (Baretić M, Soldo D, Zavidić T, Bralić Lang V)
Sekciju „Intervencije i vještine u skrbi za oboljeloga od šećerne bolesti“ vodila je dr. sc. Valerija Bralić Lang, a sudjelovali su dr. sc. Baretić Maja, Tina Zavidić, dr. med., i Dragan Soldo, dr. med. Liječenje šećerne bolesti podrazumijeva kombinaciju specifičnih intervencija i vještina jer je riječ o najzahtjevnijoj kroničnoj nezaraznoj bolesti. Primarni je cilj postizanje optimalne glikemije kako bi se spriječili razvoj i progresija mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija, a bolesniku omogućio kvalitetan život. Pritom je osnovni uvjet razumijevanje kompliciranog mehanizma regulacije glikemije unutar specifičnoga kliničkog konteksta za svakoga bolesnika i donošenje terapijske odluke. Stalna kontrola glikemije, nadzor komplikacija, postavljanje ciljeva i aktivno praćenje, prepoznavanje kliničkoga konteksta i prognoze te edukacija bolesnika poseban su izazov u skrbi o tim bolesnicima. S ciljem izbjegavanja kliničke inercije sve odluke o liječenju treba donijeti u dogovoru s bolesnikom. Kako bi se bolesnik osnažio u vlastitom angažmanu, nužni su konstantna edukacija i individualni pristup, a sve veću ulogu imaju i raznolike psihosocijalne intervencije.
Intervencije i vještine u zbrinjavanju oboljeloga od plućnih bolesti i važnost cijepljenja protiv pneumokoka u odraslih osoba (Kranjčević K, Ostojić J, Amerl Šakić V)
Sekciju „Intervencije i vještine u zbrinjavanju oboljeloga od plućnih bolesti“ vodila je doc. dr. sc. Ksenija Kranjčević. S obzirom na sve veći broj oboljelih, uz specijaliste pulmologe u postavljanju dijagnoze i zbrinjavanju bolesnika sve su više uključeni i liječnici obiteljske medicine. Pri dijagnozi i liječenju najčešće se slijede preporuke stručnih društava Global initiative for chronic obstructive lung disease, GOLD, i Global Initiative For Asthma, GINA, koje naglašavaju individualni pristup. Zlatni standard u postavljanju dijagnoze opstruktivnih plućnih bolesti je spirometrija, no dijagnoza često nije temeljena na pouzdanim dijagnostičkim kriterijima, a često se postavlja i prekasno.
Prim. dr. sc. Jelena Ostojić, spec. pulmolog, osvrnula se na važnost pravovremenog dijagnosticiranja astme, što bi trebalo biti utemeljeno na anamnezi i kliničkom statusu uz potvrdu ispitivanjem plućne funkcije, spirometrijom s bronhodilatacijskim testom ili varijabilnošću vršnog protoka. Iako je dostupan velik izbor inhalacijskih lijekova i uređaja (inhalera) putem kojih se primjenjuju, kontrola simptoma u tih bolesnika nije zadovoljavajuća. Adekvatan izbor inhalacijskog uređaja i adherencija bolesnika izuzetno su važni u praćenju i kontroli bolesti, o čemu je govorila Tamara Hrvojić Gradečak, dr. med. Preporuke stručnih društava u poboljšanju adherencije poput primjena različitih upitnika (npr. Test of Adherence to Inhalers, TIA, ili upitnik kontrole astme, tzv. ACT, Asthma Control Test) uz kontrolu bolesnika barem svaka dva do tri mjeseca primjenjivi su u radu obiteljskog liječnika. Uz probleme povezane s opstruktivnim plućnim bolestima, naglo nastao poremećaj u disanju vrlo je čest razlog traženja pomoći te je nužno razlučiti akutna od kroničnih stanja i ustanoviti mogući uzrok. Kako pristupiti takvom bolesniku i koji su najčešći uzroci s obzirom na dob bolesnika, podsjetila je prim. dr. sc. Vjekoslava Amerl Šakić, spec. obiteljske medicine.
Dijagnostika i liječenje najčešćih infektivnih bolesti u OM-u (Mrduljaš Đujić N, Stavrić K, Peček I, Sardelić S, Tambić-Andrašević A)
Sekciju „Dijagnostika i liječenje najčešćih infektivnih bolesti u obiteljskoj medicini“ vodila je doc. dr. sc. Nataša Mrduljaš Đujić. Tijekom sekcije obrađene su vještine liječenja najčešćih infektivnih bolesti u obiteljskoj medicini (Katarina Stavrić, spec. pedijatar, Sjeverna Makedonija), dijagnostika najčešćih infektivnih bolesti u obiteljskoj medicini s osvrtom na COVID-19 (Ivančica Peček, spec. obit. med.), interpretativno čitanje antibiograma (Sanda Sardelić, spec. med. mikrobiologije) i najnovija saznanja o rezistenciji bakterija na antibiotike (Nataša Andrijašević, spec. klin. mikrobiologije). Rezultati istraživanja i nadalje govore o prekomjernom propisivanju antibiotika za ARI, uz prekomjerno korištenje antibiotika širokog spektra i druge linije antibiotika. Na takvo propisivanje najviše utječu klinička nesigurnost, očekivanja pacijenata i vremenski pritisak izazvan radnim opterećenjem, a prvenstveno se odnose na izvanbolničko propisivanje, koje obuhvaća 91% potrošnje antibiotika u Hrvatskoj. Potrebna je sustavnija edukacija pacijenata, promocija strategije odloženog propisivanja antibiotika, korištenje antimikrobnih programa u PZZ-u i bolnicama, uz aktivno uključivanje medija.
Intervencije i vještine u zbrinjavanju osoba sa psihičkim poremećajem u obiteljskoj medicini (Bukmir L, Ljubotina A, Fišić Jurković M)
Sekciju „Intervencije i vještine u zbrinjavanju osoba sa psihičkim poremećajem u obiteljskoj medicini“ vodio je doc. dr. sc. Leonard Bukmir, a sudjelovali su i dr. sc. Aleksandar Ljubotina te dr. sc. Branislava Popovići Jurković-Fišić. Predložen je upitnik sa sedam čestica za probir na najčešće psihičke poremećaje, koji se mogu primijeniti i interpretirati u vremenu od tri do pet minuta, čime bi se olakšala i unaprijedila skrb za te bolesnike. Drugi važan cilj je motivirati liječnike obiteljske medicine, njegujući holistički pristup u rutinskom radu, da više i slobodnije koriste vještinu psihološkog savjetovanja usmjerenu na osobu. Treći cilj je motivirati liječnike obiteljske medicine na aktivniju ulogu u liječenju i borbi protiv stigmatizacije osoba s mentalnim poremećajem i njihovih obitelji.
Sekciju „Seksualnost i treća dob/hormoni i seksualnost“ vodile su doc. dr. sc. Nataša Mrduljaš Đujić i dr. sc. Nina Bašić Marković. Većina odraslih osoba ostaje seksualno aktivna u trećoj dobi, iako se seksualna aktivnost, interes i značenje seksualnosti mijenjaju tijekom života. Liječnici obiteljske medicine trebaju biti dobro upoznati s karakteristikama seksualnosti i najčešćim seksualnim disfunkcijama u osoba treće dobi da bi u praksi mogli što uspješnije pomoći pacijentima u očuvanju seksualnog, a time i općeg zdravlja. Zaključeno je da je seksualnost u starijoj životnoj dobi značajan aspekt zdravlja. Kod žena u starijoj životnoj dobi naglašenije su smetnje želje i uzbuđenja te mogućnosti postizanja orgazma, dok je kod muškaraca u starijoj životnoj dobi značajnija erektilna disfunkcija. Prihvaćanje psihofizičkih promjena te kontroliranje kroničnih bolesti vode boljem i kompleksnijem seksualnom životu i boljoj komunikaciji među partnerima. Aktivan seksualni život u starijoj dobi ima snažan utjecaj na kvalitetu života, opće zdravstveno stanje, a pogotovo na kognitivne funkcije.