Dragi kolege i dragi prijatelji,
Veliko hvala za sve što ste učinili posljednje dvije godine. U ime svih nastavnika DNOOMa, zahvaljujem vam se što ste posljednje dvije godine uspjeli sačuvati našu struku. Mi znamo kakav je to bio napor, jer smo i sami sudionici toga. To su bile teške godine, ne samo radi velikog obima neracionalno dodijeljenog posla, već i zbog nerazumijevanja položaja obiteljske medicine kao čuvara cijelog zdravstvenog sustava. Vadite li cigle u prizemlju kuće, ona će se srušiti, ali vadite li ih u potkrovlju kuća će i dalje opstati. Naš zdravstveni sustav se ruši.
Najviše što smeta je neprepoznavanje i nepriznavanje učinjenog, a posebno kažnjavanje za administrativne pogreške. Žao mi je što se treba uopće istaknuti da liječnici tokom školovanja nisu pripremljeni na administrativni dio posla. Žao mi je što moram izreći, da liječnici liječe. U samom nazivu je i uloga i svrha naše profesije. Administracijom se bavi druga struka. Šteta je koristiti visoko obrazovane ljude i potrošiti ih za administrativne poslove. Danas nakon dvije godine ovakvog rada, mi smo umorni i potrošeni. I ponovno ću izreći, ne umara toliko posao kao neprepoznavanje učinjenog kao i neprepoznavanje važnog problema koji se sve više jasno otvara. Ako se naša struka pretvori u administrativni servis osiguravajućeg društva, naš dio posla morati će raditi sekundarna i tercijarna zdravstvena zaštita. Zar to nije svima jasno? Ili možda ipak nije? A o racionalnom korištenju zdravstvenih resursa u doba posebnih i kriznih situacija kao što je ova sada, nema ni traga. Javno se vrlo rijetko može naći podatak kako je manje od 8% bolesnika upućeno na sekundarnu zdravstvenu zaštitu. Sve je to prošlo preko naših leđa neprepoznato. Mi nastavnici DNOOM-a, radeći u praksi, znamo koji smo napor svi zajedno podnijeli i zato vama ili nama jedno veliko HVALA. Kada drugi ne vide i ne prepoznaju učinjeno, budimo sami svjesni svoje kvalitete. Bravo svim liječnicima obiteljske medicine, na velikom poslu koji su obavili.
Ovakvom opterećenju dodajte još samo nedostatak edukacije i čekajte da se jedna važna profesija uruši. Specijalizacija iz obiteljske medicine i dalje se odvija po posebnom programu, što znači da nije centralizirano na nivou RH ni planiranje potreba, ali ni financiranje specijalizacije. Bogate županije osiguravaju svojim pacijentima tako visoko kvalitetan školovan kadar, dok si to siromašnije regije ne mogu priuštiti. Diskriminacija u edukaciji ili nemogućnost edukacije vodi ka neatraktivnosti naše struke za mlade liječnike.
DNOOM ne može uticati (ne direktno) na redovitost održavanja specijalizacije, ali se može baviti kontinuiranom medicinskom edukacijom u suradnji sa specijalistima kliničarima. Kako bi vam što više olakšali profesionalni rad (posebno u ovim nemogućim uvjetima), zadržavajući kvalitetu rada, ove godine smo posvetili kongres sindemiji, sinergijski povezanim epidemijama. Uz epidemiju Covid 19 koju smo jako osjetili na svojim leđima, očekujemo i epidemiju kroničnih nezaraznih bolesti.
Stoga nam se pridružite na kongresu i u subotu navečer u naše slobodno vrijeme nađimo se na druženju posvećenom nama, liječnicima obiteljske medicine, budimo zajedno i čestitajmo jedni drugima. Zavrijedili smo barem to.
U ime DNOOM
Prof. dr. sc. Biserka Bergman Marković
